Tradicija je, da na blagdan Gospodnjeg Uzašašća na nebo, mještani Dobrića  i njihovi odseljenici koji se za ovaj dan i blagdan vrate obići stare kućne pragove  i počivališta svojih  pokojnih. I oni trebaju uzići  k  groblju na Kuštrinu brdu, koje je na proplanku, pod sjenom borova i kamenih križeva.

Ispred kapije groblja parkirani su automobili, nije ih mali broj. Ima ih iz mnogih krajeva a naj više iz Hrvatske, vidi se to po registarskim pločicama,  ima ih i iz drugih država zapadne Europe.

Dolaskom na kapiju, nalazimo se pred prostranim grobljem, grobnice i grobovi lijepo uređeni, cvijećem zakićeni, trava uredno pokošena, sve je primjereno mjestu počinka najmilijih osoba.

Kako koja grupa pristiže, najprije se posjećuju grobnice i grobovi, izmoli molitva za pokojne a potom se pozdravljaju i rukuju rođaci , prijatelji, nekadašnji susjedi koji se očito nisu odavno vidjeli.

Sv. Misa započima pjesmom i nastavlja se blagoslovom polja. Riječ Božja odzvanja, ne samo ovim proplankom, još više u srcima vjernika koji pažljivo slušaju poruku ovog blagdana – Otac je proslavio Sina ne samo uskrsnućem već i Uzašašćem. On je prvi od ljudi koji sjedi s desne Ocu nebeskom.

Nakon mise, u miru se raziđosmo po  kućama gdje se nastavlja slavlje za obiteljskim stolovima.