Don Luka Mamić rodio se na Zidinama 2. srpnja 1940. u siromašnoj obitelji, i to peti po redu od devetero djece, od kojih je bilo šest sestara i tri brata: Bože 1933., Anica 1935. (umrla u dječjoj dobi), Ruža 1937., Mirko 1938., Luka 1940., Jaka 1943., Jela č. s. Kazimira 1946., Anđa č. s. Lukrecija 1948. (ubijena u afričkoj misiji Kiremba u državi Burundi 27. 11. 2011.) i Anka 1954.
Luka započinje svoje školovanje u Bukovoj Gori gdje završava četiri razreda pučke škole. Sljedeća tri razreda pohađa u Grabovici, a osmi razred u Aržanu prevaljujući svaki dan oko 24 kilometra.
Prvi poziv za svećeništvo dobiva u rašeljačkoj crkvi na misi gledajući ministrante. U vrijeme polaska u sjemenište župa Grabovica nije imala svoga župnika, jer su tadašnjeg župnika don Iliju Rezu (župnik: 1932.-1946.) neki njegovi župljani krivo optužili pa je završio na dugogodišnjoj robiji, zato je Luka primio krizmu u župi Prisoje gdje je i išao na vjeronauk pješke, jasno.
Pripremu za svećeništvo u sjemeništu obavio je u Dubrovniku 1957. god. kao prvi sjemeništarac iz župe Grabovice. U Dubrovniku je maturirao 1961. god. Slijede dvije godine vojske u Valjevu u Srbiji. Tu je doživio među ostalim i lijepih trenutaka, a među najljepšim bili su potajni pohodi svećenika iz Beograda uz ispovijedanje i pričešćivanje u parku ili privatnoj kući. To su bili zaista divni i nezaboravni trenutci.
God. 1963. započinje bogosloviju u Splitu i završava u Zagrebu. U Zagrebu prima niže redove i đakonat po rukama blagopokojnog biskupa, kasnije kardinala Franje Kuharića, a ređenje za svećenika u Prisoju na blagdan sv. Petra i Pavla 1969. god. po rukama mostarskoga biskupa Petra Čule.
Mladu misu je proslavio na zidinjskom groblju uz nazočnost mnogih župljanja i brojnih odseljenih Zidinjana. Župnik u Grabovici, koji je pripremio to slavlje, bio je don Petar Vuletić Šjor, koji je naslijedio don Andriju Iličića (župnik: 1958.-1968.). Tako je don Luka postao prvi svećenik iz župe Grabovice poslije Drugoga svjetskog rata i svih njegovih nevolja.
Svoju svećeničku službu je započeo kao kapelan u župi Rotimlja kod Stoca, gdje je proveo dvije godine. Slijedi župa Sutina u kojoj djeluje osam godina, zatim Trebinje također s osam godina pastoralnoga djelovanja. Iz Trebinja je odlazio u Dubrovnik u tamošnje sjemenište gdje je predavao fiziku i Tehničko obrazovanje. Poslije Trebinja došao je za župnika u Zagorje kod Posušja gdje je ostao pet godina, a potom nastavlja svoje svećeničko djelovanje kao misionar za Hrvate u Belgiji u Bruxellesu i Antwerpenu, gdje je ostvario državnu službeničku mirovinu, te kao umirovljenik vratio se u rodnu župu gdje uživa zasluženu mirovinu.
Don Ante Ivančić Bikić rođen je u Grabovici 29. travnja 1942. od roditelja Veselka i Ilke r. Šarić. Kršten je u Grabovici, a krizman u Prisoju 1952. god. Osnovno školovanje od 1. do 6. r. završio je u Grabovici, a 7. i 8. r. na Aržanu 1959. god. Srednju školu pohađao je na Šalati u Zagrebu. Prije mature odslužio je tadašnji vojni rok u Kumanovu, Makedonija (1962.-1964.). Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je 1971. god. Đakonat mu je podijelio nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 1970. god., a prezbiterat isti nadbiskup u Zagrebu 29. lipnja 1970.
Don Ante je pastoralno djelovao u više hercegovačkih župa, a obnašao je i neke druge službe: najprije je kratko župni vikar u Dračevu kod don Jakova Bagarića (1971.-1972.) i nakon devet mjeseci 1972. god. biskup Petar Čule premješta ga u Potoke u Bijelom Polju, gdje postaje privremenim upraviteljem župe jer je župnik don Mate Nuić obolio i morao na operaciju. Po župnikovu povratku ostaje u župi kao kapelan do veljače 1974. Te godine postavljen je za upravitelja novoosnovane župe u Neumu (kao prvi župnik) kojom upravlja do konca rujna 1977. Stanovao je u kući Stjepana i Anke Bačić, i to u donjem dijelu prilagođene kuće za župni ured. Potom je župnik u Vinici (1977.-1986.), u Šipovači Vojnićima (1986.-1989.), te ravnatelj Svećeničkog doma u Potocima (1989.-1995.). Od studenoga 1992. do kolovoza 1995. opet je u Neumu, gdje u kući Miše Krmeka u Tihoj Luci s tri časne sestre vodi brigu o starim i nemoćnim svećenicima.
Od 1995. god. do danas župnikom je u župi Zagorje kod Posušja. Don Ante je nastavio i gradnju novoga župnog dvora u Vinici, čiju je gradnju pripremio i otpočeo don Vinko Majić, i dovršio ga, zatim je obnovio uoči 100. obljetnice župe Vinice 1985. god. staru crkvu Križa u središnjem viničkom groblju. I u drugim župama bavio se graditeljskim poslovima uz pastoralne od kojih mu je srcu najbliže crkveno pjevanje i sviranje. Objavio je knjigu pjesama s naslovom Vječne radosti nada.
Don Filip Čulo rođen je 3. siječnja 1943. u Bukovoj Gori, župa Grabovica. Četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom mjestu, a daljnja četiri u Grabovici i u staroj školi u Aržanu koja se, na žalost, već polagano urušava. Gimnaziju je završio na Šalati u zagrebačkom nadbiskupskom sjemeništu (1958.-1962.), a bogoslovni studij na Kaptolu u Zagrebu i na Teologiji u Splitu (1962.-1968.). Služio je vojsku u Zaječaru u Srbiji. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1968. Pastoralno je djelovao najprije u Hrasnu kao kapelan (1969.-1970.), pa kao župni upravitelj u Gracu (1970.-1971.), kapelan u Prenju (1971.-1973.) s tamošnjim župnikom don Ilijom Rezom, zatim u Vinici (1973.-1977.) sa župnikom don Vinkom Majićem i u Grabovici s don Petrom Vuletićem ml. (1977.), te je bio župni upravitelj u Viru (1977.-1978.). Potom je dvije godine na odmoru kod rodne kuće i u Portorožu. Od jeseni 1980. do početka 1982. god. bio je na ispomoći u Subotičkoj biskupiji u župi Sivcu. Preminuo je mlad, u Zagrebu 28. veljače 1982., u 39. godini života i 14. godini svećeništva. Pokopan je u groblju rodne mu Bukove Gore. Spomenik su mu podigli svećenici pod vodstvom grabovičkoga župnika don Marka Lukača. Volio je arheologiju i povijest, te iza sebe ostavio lijepu zbirku arheoloških nalaza.
Dr. don Josip Beljan rođen je 19.03.1944. u Dobrićima, župa Grabovica, općina Tomislavgrad, Mostarsko-duvanjska biskupija, u državi NDH, danas BiH. Osnovnu školu završio u Grabovici, osmogodišnju na Aržanom, klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi na Šalati u Zagrebu, filozofiju na Teološkom fakultetu u Zagrebu, teologiju u Innsbrucku (Austrija), gdje diplomira, polaže licencijat i postaje magistar teologije 1971. na Leopold Franzen Sveučilištu. Za svećenika ga redi nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 27. 6. 1971. Mladu Misu slavio je u župi Grabovici i u Dobrićima 18. 7. 1971.
Poslije Mlade Mise biskup Čule ga imenuje kapelanom župe Donje Hrasno u istočnoj Hercegovini. Od 1972. do 1979. djeluje kao dušobrižnik Hrvata u Njemačkoj. Od 1. 1. 1979. do 1. 9. 1981. urednik je i spiker Hrvatskog programa Radio Vatikana u Rimu. Potom postaje njemački župnik u Offenburgu u Nadbiskupiji Freiburg do 1987., kad odlazi na daljnji teološki studij u Rim. Na Papinskom franjevačkom sveučilištu Antonianum doktorira "summa cum laude" 12. 12. 1989. iz evangelizacije (pastoralna teologija) s dizertacijom "Radio et Christi mandatum evangelicum, Doctrina et praxis". Radnja je pisana i predana Sveučilištu na dva jezika - hrvatskom i talijanskom (što je prvi slučaj u povijesti Antonianuma). U nizu "Teološki radovi" tiskala ju je Kršćanska sadašnjost u Zagrebu 1991. na hrvatskom jeziku. Talijansko izdanje izlazi 1995. Od 1. 1. 1990. biskup Žanić ga imenuje članom uredništva Crkve na kamenu i profesorom pastoralke na Teološkom institutu u Mostaru. Krajem 1992. odlazi zbog rata ponovno u Nadbiskupiju Freiburg, gdje u raznim župama pastoralno djeluje do 20. 8. 1998.
God. 1998. imenovan je prvim vojnim kapelanom na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) "Petar Zrinski" u Zagrebu i na toj dužnosti ostaje do 30. 9. 2001. Od 1. 10. 2001. pastoralni je suradnik u župi Uznesenja B. D. Marije u Zagrebu - Stenjevec I.
Govori više stranih jezika. Piše u raznim novinama i časopisima: Dumo i njegov narod, Marulić, Spectrum, Naša ognjišta/ Sveta baština, Crkva na kamenu, Obnovljeni život, Veritas, Vrhbosna, Vrelo života, Vjesnik Đakovačke biskupije, MI, TRN, u zborniku hrvatskih studenata Susreti u tuđini, u zborniku Svjetlo božićne noći (urednik Stanislav Belaja). U Njemačkoj uređuje župski list Laurentiusbote i u njemu većinu članaka piše.
O župi Offenburg-Bohlsbach izdaje monografiju 1984. (Značajno je spomenuti i dvije audio kazete, koje je izdao Radio Vatikan: Misa hrvatskog saveza s Petrovim nasljednikom u Rimu 1979., koja je prva kazeta u izdanju Radio Vatikana uopće, i posjet kardinala Šepera Molizanskim Hrvatima u Aquaviva della Croce u Italiji, za koje je tekst napisao i režiju pripremio). Osim pod vlastitim imenom pisanu riječ objavljuje i pod pseudonimima Karin, Job, Dr., Rim.
Don Ante Ivančić Rimski rođen je 1945. od oca Luke i majke Antonije r. Ivančić. Osnovnu školu od 1. do 4. r. završio je u Grabovici, a od 5. do 8. r. u Aržanu. Srednju školu pohađao je na Šalati u Zagrebu od 1960. do 1964. Gdje je i maturirao. Nakon mature vojni rok odslužio je u Makedoniji. Po povratku, u proljeće, 1966. god. započinje teološki studij u Zagrebu. U jesen iste godine odlazi u Rim, gdje ostaje do 1974. god. Zaređen je za svećenika u Prenju 1973. god. Mlada misa iste godine u rodnoj župi. 1974 - 1978 kapelan u Gradini, Domanovićima i Sutini. 1978 odlazi u Njemačku, gdje ostaje do 1996. Po povratku iz Njemačke služi u Šibenskoj biskupiji do 2000. god. Od 2001 do 2004 pomaže u župi sv. Male Terezije u Zagrebu. 2005 do 2012 u službi u Pulskoj biskupiji. Iz Istre dolazi u rodnu Grabovicu, gdje pomaže župniku don Marku Lukaču do njegove smrti 2014. Zatim do rujna 2015 po biskupovoj odluci upravlja župom do dolaska novog župnika. 2016. god. umirovljen.
Dr. don Stipe Ivančić rođen je 02.01.1948. u Grabovici. Osnovnu školu završio u Grabovici i Prisoju. Nakon osnovne škole upisao se u Klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu. Gimnaziju je završio i maturirao 1967. Poslije toga otišao u vojsku koju je služio u Karlovcu. 1969. izišao iz vojske i upisao se na teologiju u Splitu. Zaređen za svećenika 1. 7. 1973. Ostao još godinu dana na teologiji u Splitu gdje je završio pastoralnu godinu. God. 1974. određen za kapelana na Ledincu tadašnjem vršitelju dužnosti župnika don Petru Vuletiću - Šjoru. Na Ledincu kao kapelan ostaje dvije godine. Nakon toga 1976. javio se za misije u afričku zemlju Tanzaniju. U misije je želio poći preko Misionarske zajednice Blažene Djevice Marije Utješiteljice. S njima je napravio ugovor po kojemu je najprije ostao u Italiji da bi studirao talijanski, a zatim pošao u Englesku gdje je ostao godinu dana radi studiranja engleskog jezika. Kad je završio te jezične pripreme, 1978. pošao je u misije u Tanzaniju. Tu je najprije otišao u Kipalapalu radi studiranja jezika kisvahili. I tu na tom jezičnom kursu ostao je šest mjeseci. Nakon toga određen je za kapelana don Bošku Obradoviću u župi Chosi. Tu je ostao dvije godine, a odatle je premješten u Iringu za kapelana na župi Consolata. I tu je ostao oko dvije godine, a odatle je premješten u župu Madibira gdje je ostao do kraja svog boravka u Tanzaniji.
God. 1986. boravi na odmoru u domovini i za vrijeme odmora ponuđen mu je postdiplomski studij misiologije, što je i prihvaćeno. Studirao je na Sveučilištu Urbaniana i to misiologiju na kojoj magistrira 1989., a 1992. doktorira iz Misiologije na istom Sveučilištu. Radnja je objavljena s naslovom “Misijski pokret dijecezanskoga klera u Crkvi u Hrvata u povijesno-teološkom kontekstu“.
Nakon završenih postdiplomskih studija zapošljava se na Kongregaciji za Evangelizaciju naroda. Tu ostaje samo godinu dana jer je prinuđen radi zdravstvenih razloga dati ostavku. Nakon toga vraća se u domovinu u župu Prisoje na kojoj ostaje do pred kraj 1997. god. Te godine u dvanaestom mjesecu biva prebačen u Svećenički dom u Dubrovniku. Danas se nalazi u Svećeničkom domu u Mostaru.
Don Ante Ivančić Crni rođen je u Grabovici, župa Grabovica, 28. travnja 1948. od oca Mate i majke Ljubice r. Kutleša. Osnovnu školu pohađao je u Grabovici i Prisoju: 1954.-1962., srednju u Interdijecezanskom sjemeništu u Zagrebu: 1962.-1966., filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu: 1966.-1972. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. god. s radnjom “Susret čovjeka s Bogom u ‘Mislima’ Blaisea Pascala”. Za svećenika zaredio ga je biskup Petar Čule u Rašeljkom 29. lipnja 1972.
Pastoralno je djelovao sa župnikom don Mirkom Iličićem kao kapelan u Kruševu: 1972.-1973., sa župnikom don Vinkom Brkićem u Pologu: 1973.-1975., sa župnikom don Srećkom Čulinom u Prisoju: 1975.-1976. Župničku službu obnašao je u župi Privlaka (Zadarska nadbiskupija): 1976.-1985. Ponovo je bio kapelan u Njemačkoj u Singenu, Offenburgu: 1986.-1987., župnik u Königheimu: 1987.-1998. i Göttingenu od 1998. god.
Don Mate Šarić rođen je 24. rujna 1952. od oca Drage i majke Jake r. Ivančić u selu Grabovici i istoimenoj župi. Kršten je 1. listopada iste godine u Prisoju, jer tada Grabovica nije imala svoga župnika. Sakrament svete krizme primio je u Grabovici kad je bio u 5. r. osnovne škole. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju školu u splitskom sjemeništu. Ondašnji vojni rok završio je Štipu (1973.-1974.), a teologiju je pohađao u Sarajevu (1971.-1973. i 1974.-1978.). Za đakona je zaređen u Sarajevu 1977. god., a za prezbitera u Šipovači Vojnićima 29. lipnja 1978. skupa s don Ivicom Komadina, don Nikom Luburićem i don Stjepanom Ravlićem. Mladu misu slavio je u Karmel Brezovici 10. srpnja iste godine, a propovjednik mu je bio ujak don Ante Ivančić Bikić. Njegova se obitelj odselila u Bjelovar 1969. god. Brat Pero poginuo je u prometu 1984. god., a dva brata, Andrija i Ante, završili su teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Andrija je proslavio i Mladu misu 1996. god., a Ante je postao vjeroučitelj i već je umirovljen. Don Mate je djelovao u Kruševu kao kapelan kod don Marka Kutleše (1978.-1979.), u Studencima (1979.-1980.) i u Vinici s don Antom Ivančićem Bikićem (od 24. rujna 1980. do 13. svibnja 1982.). Nakon pastoralnoga rada u Vinici otišao je za župnika u Kapelu kod Bjelovara. Završivši pet godina rada, inkardiniran je u Zagrebačku nadbiskupiju. U Kapeli, u kojoj je sagradio skupa s narodom novi župni dvor, ostao je do 20. kolovoza 2004. Otada je župnik u Štefanju kod Čazme i od 2009. god. svećenikom je Bjelovarsko-križevačke biskupije kojoj je biskup Vjekoslav Huzjak. Obnaša dužnost dekana Čazmanskoga dekanata. U Kapeli i Štefanju osnovao je župne karitase, zatim pastoralna i ekonomska vijeća.
Don Ilija Drmić je rođen u Dobrićima, župa Grabovica, 1. listopada 1954. od roditelja Grge i Marije r. Gale. Kršten je u Prisoju 3. listopada 1954., a krizman u Grabovici 20. kolovoza 1967. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju klasičnu gimnaziju i sjemenište na Šalati u Zagrebu (1970.-1974.). Filozofsko-teološki studij pohađao je na nadbiskupijskoj bogosloviji u Sarajevu, koji je završio 1982. god. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu 1989. s radnjom: Župa Grabovica kroz 150 godina. Osim toga, 1992. god. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Đakonat mu je podijelio biskup Pavao Žanić u Grabovici 2. kolovoza 1981., a prezbiterat isti biskup u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 27. lipnja 1982. s fra Branimirom Musom i fra Petrom Čuićem. Don Ilija je najveći dio dosadašnjega života proveo u izdavaštvu, vezano za biskupijski list Crkvu na kamenu: u Uredništvu toga lista je najprije od 1982. do 1986., pa ponovno od 1992. do 1. prosinca 2007. Ujedno je vršio službu lektora toga lista, kao i brojnih drugih knjiga i publikacija, te je i sam objavio nekoliko knjiga, od kojih je jedna i monografija župe Grabovice. Od 1992. do 15. siječnja 2000. obnašao je i dužnost ravnatelja biskupijske izvještajne agencije KIUM. Kroz 13 godina bio je bilježnik Crkvenog suda u Mostaru (1995.-2008.). Don Ilija je povremeno bio i u pastoralu. Tako je najprije bio župni upravitelj župe sv. Marka Evanđelista u Cimu u Mostaru (1995.-2000.), a potom župni upravitelj župe Crnač kod Širokog Brijega (2000.-2007.). Kako međutim tu župu fizički nije uspio preuzeti, boravio je i nadalje u Mostaru. Početkom prosinca 2007. don Ilija je imenovan župnikom župe Vinica, gdje je ostao do početka rujna 2012. kada je premješten u Vir.