U uskrsno jutro zri proljeće

i lebdi krik ranjene čežnje,

nad prostranstvima moga srca

nazire se duga,

sunce nebu širi krila,

uskrsava nada.

Uskrsno jutro prosipa svjetlost

po usnulim krošnjama moga srca,

umiveno rosom,

satkano bojom proljetnoga lišća,

uskrsno je jutro smiraj

svakog moga krika.

Uskrsno je jutro ritam

žuboru potoka i pjevu ptica,

val i plima zamrlim venama.

Uskrsno je jutro svjetlo moga srca

i milosni zaklon

svim mojim sjenama.

Uskrsno jutro plamti u noći

i otvara vrata mojih snova,

razliva milost, natapa život,

razmiče tmine

za obzorja nova.

                                 K. Beljan