Isus je rekao, a zapisano je u Markovu evanđelju: „Sin čovječji bit
će predan u ruke ljudima, i oni će ga ubiti; a on će uskrsnuti tri dana poslije
smrti“ (Mk 9,31). Doista, „kamen koji odbaciše graditelji postade zaglavnim
kamenom; to je djelo Gospodnje, i divno je u našim očima“ (Mk 12,10-11).
Još uvijek odzvanjaju u našim ušima ove Isusove riječi, kao što su
i prije dva tisućljeća odzvanjale u ušima njegovih prijatelja. Baš kao što su
u njihovoj nutrini odzvanjala i pitanja u trenucima njegove smrti i njegova
polaganja u grob. Što ostaje nakon Isusove smrti? Što će biti s onim što je
on govorio i činio? Je li sve to zauvijek propalo s njegovom smrću? Što će
biti s nama koji smo mu povjerovali i pošli za njim?
Pustoš je ogolila njihova srca, baš kao i Golgotu na kojoj je Isus bio raspet.
Neizmjerna bol, žalost i tjeskoba zastrle su mrakom sjećanje na Isusove
riječi koje je za života više puta izrekao. Beživotna je bila njihova nada,
baš kao što je beživotno bilo i Isusovo tijelo koje su položili u grob.
No, prvi put u ljudskoj povijesti smrt nije značila kraj, nego početak.
Isus je slavno uskrsnuo. Njegovi prijatelji doživjeli su neizrecivo iskustvo
susreta sa živim (uskrslim) Kristom. To iskustvo bijaše odgovor na njihova
pitanja. Ono je i odgovor na pitanja svakoga od nas.
Kamen je s groba odvaljen. U grobu je ostalo samo bijelo platno u
koje je bilo zamotano Isusovo tijelo. Poput silnog svjetla Isus iz Nazareta
raspršuje snage mraka i smrti, razbija okove zla i grijeha te pobijedivši
stari svijet donosi novi. Oni koji su povjerovali Isusu i pošli za njim nisu
razočarani, iznevjereni, ostavljeni. Njihov Učitelj nije samo govorio da je
čovjek jači od smrti, nego je to i pokazao: umrije i živ se opet ukaza.
Uskrsnu kako je rekao!
Isusovo je uskrsnuće i Isusova i naša pobjeda nad zlom i smrću,
Isusov i naš prijelaz iz smrti u život koji će se u potpunosti dovršiti na kraju
naše ljudske povijesti. Uskrsli Isus poziva nas da već sada, svojim životom
i djelima, na otajstven način uskrsnemo od mrtvih. Svojim nam je primjerom
pokazao da svatko od nas može opraštati, ljubiti i činiti dobro u nadi
uskrsnuća na život vječni.
Neka i naša srca kroz umiranje vlastite sebičnosti, oholosti, gorčine,
osvete i nezadovoljstva ožive za pravednost, poniznost, radost, zahvalnost
i opraštanje. Neka nam svima kroz prijateljevanje s Bogom i ljudima svaki
naš dan postane Uskrs. Neka nas uskrsli Krist osnaži i ohrabri da radosno i
s povjerenjem sudjelujemo u naviještanju i ostvarivanju novoga Božjega
svijeta – svijeta istinske slobode, dobrote, mira i ljubavi.
Kaja Beljan









