U četrdesetodnevnoj pripravi za blagdan Uskrsa mnogi su od nas
izradili planove vlastita odricanja. Motivi „izdržavanja“ bez nečega svakako
su različiti: nekima linija s kojom nisu zadovoljni, drugima zdravstveni problemi,
trećima činjenica da izbjegnu prigovore drugih, a nekima opet viši osobni i
duhovni motivi.
Valjalo bi razmisliti o motivima vlastita posta i odricanja, kako isti ne
bi djelovali smiješno, a često čak potpuno isprazno i besmisleno. Naime, kakav
je smisao pomnog proučavanja nutritivnog sastava na vrećicama proizvoda,
sadrže li biljne ili pak životinjske masnoće, potom na kakvoj su vrsti masnoće
pečeni određeni pekarski proizvodi, ukoliko nemamo mjere u količini i učestalosti
konzumiranja istih, postajući nerijetko smiješnima i odmičući se od istinskog
smisla i svrhe samoga posta. Isto je i s različitim tipovima odricanja, npr. od
alkohola, cigareta, određene hrane, određenih tipova zabave i sl. Kakvog smisla
zapravo ima, navike koje smo odlučili izbjegavati tih četrdesetak korizmenih
dana, nakon Uskrsa opet tako glatko vratiti u svoj život?
Pravo je pitanje, čega se uistinu odreći u Korizmi, ali i u svakom danu
vlastita života? Svatko od nas u vlastitoj nutrini nosi sjenu, nama vidljivu i dobro
znanu. Vrijeme u kojem živimo, protkano snažnim materijalističkim mentalitetom,
odmiče nas od nas samih, tjera nas da trčimo za onim „imati“ i pomaže nam u
kreiranju maski, koje tako rado nosimo na licima. Ne bi li nam najveća pokora u
korizmenim, ali i svim našim danima bila okretanje k duhovnim prostranstvima
vlastitoga bića, u čijim ćemo sjenama zateći perivoje zavisti, površnosti, oholosti,
gunđanja, osvetoljubivosti, ogovaranja, laži i pretjeranih očekivanja. Valja nam
se odreći protivnosti u nama, od kojih tako znalački bježimo skrivajući se iza
izvanjskih površnih odricanja. Jer, htjeli mi to priznati ili ne, izvanjsko je odricanje
daleko lakše i prividnije od suočavanja sa tamnim sjenama u nama samima, koje
valja prigrliti i preobraziti, kako bi nama i ljudima oko nas zaiskrile svjetlom
uskrsnoga jutra.
K. Beljan











