Na Dušni dan, sjećamo se svih naših pokojnika, onih koji su bili dijelom naših ovozemaljskih života. Hodili su kao i mi , ali su nas pretekli na putu za vječnost. Duše su nastavile svoje putovanje, vjerujemo da im je dragi Bog bio milostiv te ih primio u svoje okrilje. Često dođemo u kušnju s pitanjima o postojanju drugoga života, nakon ovoga. Često nam se odgovori pozitivnim odgovorom na to veliko pitanje, svakim danom jer Bog ne želi ostati tajnim i misterioznim bićem, On se želi očitovati, želi se proslaviti, želi pomoći i On Te voli. Naša duša traži spokoj, želi se spasiti, a gdje se to može bolje odmoriti već u najsigurnijem zagrljaju... svi sanjamo o baš tom velikom susretu... Vjerujemo da su naši najbliži upravo na tom mjestu,,,čekaju nas, svoje najbliže, gdje ćemo zajedno vječno promatrati najljepše lice...

Neka im je vječna slava i pokoj!

Lj. Ivančić