Čitav je naš ljudski život jedno veliko putovanje. Mi smo samo hodočasnici
vijugavim stazama ove kuće koju nazivamo Zemljom. Cijeli je naš život potraga za
vlastitim identitetom, za onim čvrstim temeljima na kojima bljesne smisao vlastita
postojanja.
No, gdje se, zapravo, krije istina o našem identitetu? Je li naše bivstvovanje
samo puka slučajnost ili je istina o njemu satkana u Vječnom planu?
Upravo nam odgovor na ta pitanja daju trojica mudraca iz dalekih krajeva,
čiji ćemo blagdan proslaviti. Za razliku od mnogih ljudi (često i nas samih), koji
misle da su stekli određene sposobnosti, znanja i vještine te im je, stoga,
nepotrebno dalje istraživati, tri mudraca shvaćaju da ima još toliko toga što ne
znaju te kreću na put, u potragu. Ono što ih pokreće jest nada, koja je silan motiv
da ne odustanu i da imaju povjerenja čak i onda kada postoji opasnost da budu
prevareni. Oni su spazili Njegov znak. Marljivo su i uporno tražili prelazeći dalek i
opasan put. Na kraju puta događa se to da oni, koji su pogleda usmjerenog prema
nebu, ostaju zapanjeni Djetetom na slami u običnoj hladnoj štali. No, upravo u
tom trenutku leži njihova istinska mudrost: oni svoje poglede spuštaju od zvijezda,
priginju koljena pred malim Djetetom i svojim rukama grle to malo siromašno
Dijete u štalici. Ovdje se očituje njihova mudrost, koja nije slavljenje moći, znanja
i pameti već priginjanje i slavljenje Boga, koji se očituje u tihoj i nenametljivoj
poniznosti. Kraj njihova puta rasvijetlio im je i krajnji cilj ljudskoga postojanja,
a to je ljubav i zajedništvo s Bogom.
Neka i nama blagdan Triju kraljeva bude poticaj da otkrijemo mudraca
u sebi, onoga koji se neće bojati krenuti u potragu onkraj sigurnosti i učahurenosti
u svoje vlastito krhko znanje, sposobnosti i uspjeh. Tako će možda i mudrac u
nama stići do svoga vlastita Betlehema u kojem će prignuti koljena u poniznosti,
darovati razum, srce i volju te tako, poput trojice mudraca, otkriti krajnju istinu
vlastita postojanja.
K. Beljan
