Toogle Left

Don Luka Mamić rodio se na Zidinama 2. srpnja 1940. u siromašnoj obitelji, i to peti po redu od devetero djece, od kojih je bilo šest sestara i tri brata: Bože 1933., Anica 1935. (umrla u dječjoj dobi), Ruža 1937., Mirko 1938., Luka 1940., Jaka 1943., Jela č. s. Kazimira 1946., Anđa č. s. Lukrecija 1948. (ubijena u afričkoj misiji Kiremba u državi Burundi 27. 11. 2011.) i Anka 1954.

            Luka započinje svoje školovanje u Bukovoj Gori gdje završava četiri razreda pučke škole. Sljedeća tri razreda pohađa u Grabovici, a osmi razred u Aržanu prevaljujući svaki dan oko 24 kilometra.

            Prvi poziv za svećeništvo dobiva u rašeljačkoj crkvi na misi gledajući ministrante. U vrijeme polaska u sjemenište župa Grabovica nije imala svoga župnika, jer su tadašnjeg župnika don Iliju Rezu (župnik: 1932.-1946.) neki njegovi župljani krivo optužili pa je završio na dugogodišnjoj robiji, zato je Luka primio krizmu u župi Prisoje gdje je i išao na vjeronauk pješke, jasno.

            Pripremu za svećeništvo u sjemeništu obavio je u Dubrovniku 1957. god. kao prvi sjemeništarac iz župe Grabovice. U Dubrovniku je maturirao 1961. god. Slijede dvije godine vojske u Valjevu u Srbiji. Tu je doživio među ostalim i lijepih trenutaka, a među najljepšim bili su potajni pohodi svećenika iz Beograda uz ispovijedanje i pričešćivanje u parku ili privatnoj kući. To su bili zaista divni i nezaboravni trenutci.

            God. 1963. započinje bogosloviju u Splitu i završava u Zagrebu. U Zagrebu prima niže redove i đakonat po rukama blagopokojnog biskupa, kasnije kardinala Franje Kuharića, a ređenje za svećenika u Prisoju na blagdan sv. Petra i Pavla 1969. god. po rukama mostarskoga biskupa Petra Čule.

            Mladu misu je proslavio na zidinjskom groblju uz nazočnost mnogih župljanja i brojnih odseljenih Zidinjana. Župnik u Grabovici, koji je pripremio to slavlje, bio je don Petar Vuletić Šjor, koji je naslijedio don Andriju Iličića (župnik: 1958.-1968.). Tako je don Luka postao prvi svećenik iz župe Grabovice poslije Drugoga svjetskog rata i svih njegovih nevolja.

            Svoju svećeničku službu je započeo kao kapelan u župi Rotimlja kod Stoca, gdje je proveo dvije godine. Slijedi župa Sutina u kojoj djeluje osam godina, zatim Trebinje također s osam godina pastoralnoga djelovanja. Iz Trebinja je odlazio u Dubrovnik u tamošnje sjemenište gdje je predavao fiziku i Tehničko obrazovanje. Poslije Trebinja došao je za župnika u Zagorje kod Posušja gdje je ostao pet godina, a potom nastavlja svoje svećeničko djelovanje kao misionar za Hrvate u Belgiji u Bruxellesu i Antwerpenu, gdje je ostvario državnu službeničku mirovinu, te kao umirovljenik vratio se u rodnu župu gdje uživa zasluženu mirovinu.

 

 Don Ante Ivančić Bikić rođen je u Grabovici 29. travnja 1942. od roditelja Veselka i Ilke r. Šarić. Kršten je u Grabovici, a krizman u Prisoju 1952. god. Osnovno školovanje od 1. do 6. r. završio je u Grabovici, a 7. i 8. r. na Aržanu 1959. god. Srednju školu pohađao je na Šalati u Zagrebu. Prije mature odslužio je tadašnji vojni rok u Kumanovu, Makedonija (1962.-1964.). Filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu završio je 1971. god. Đakonat mu je podijelio nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 1970. god., a prezbiterat isti nadbiskup u Zagrebu 29. lipnja 1970.

            Don Ante je pastoralno djelovao u više hercegovačkih župa, a obnašao je i neke druge službe: najprije je kratko župni vikar u Dračevu kod don Jakova Bagarića (1971.-1972.) i nakon devet mjeseci 1972. god. biskup Petar Čule premješta ga u Potoke u Bijelom Polju, gdje postaje privremenim upraviteljem župe jer je župnik don Mate Nuić obolio i morao na operaciju. Po župnikovu povratku ostaje u župi kao kapelan do veljače 1974. Te godine postavljen je za upravitelja novoosnovane župe u Neumu (kao prvi župnik) kojom upravlja do konca rujna 1977. Stanovao je u kući Stjepana i Anke Bačić, i to u donjem dijelu prilagođene kuće za župni ured. Potom je župnik u Vinici (1977.-1986.), u Šipovači Vojnićima (1986.-1989.), te ravnatelj Svećeničkog doma u Potocima (1989.-1995.). Od studenoga 1992. do kolovoza 1995. opet je u Neumu, gdje u kući Miše Krmeka u Tihoj Luci s tri časne sestre vodi brigu o starim i nemoćnim svećenicima.

            Od 1995. god. do danas župnikom je u župi Zagorje kod Posušja. Don Ante je nastavio i gradnju novoga župnog dvora u Vinici, čiju je gradnju pripremio i otpočeo don Vinko Majić, i dovršio ga, zatim je obnovio uoči 100. obljetnice župe Vinice 1985. god. staru crkvu Križa u središnjem viničkom groblju. I u drugim župama bavio se graditeljskim poslovima uz pastoralne od kojih mu je srcu najbliže crkveno pjevanje i sviranje. Objavio je knjigu pjesama s naslovom Vječne radosti nada.

 

   Don Filip Čulo rođen je 3. siječnja 1943. u Bukovoj Gori, župa Grabovica. Četiri razreda osnovne škole završio je u rodnom mjestu, a daljnja četiri u Grabovici i u staroj školi u Aržanu koja se, na žalost, već polagano urušava. Gimnaziju je završio na Šalati u zagrebačkom nadbiskupskom sjemeništu (1958.-1962.), a bogoslovni studij na Kaptolu u Zagrebu i na Teologiji u Splitu (1962.-1968.). Služio je vojsku u Zaječaru u Srbiji. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1968. Pastoralno je djelovao najprije u Hrasnu kao kapelan (1969.-1970.), pa kao župni upravitelj u Gracu (1970.-1971.), kapelan u Prenju (1971.-1973.) s tamošnjim župnikom don Ilijom Rezom, zatim u Vinici (1973.-1977.) sa župnikom don Vinkom Majićem i u Grabovici s don Petrom Vuletićem ml. (1977.), te je bio župni upravitelj u Viru (1977.-1978.). Potom je dvije godine na odmoru kod rodne kuće i u Portorožu. Od jeseni 1980. do početka 1982. god. bio je na ispomoći u Subotičkoj biskupiji u župi Sivcu. Preminuo je mlad, u Zagrebu 28. veljače 1982., u 39. godini života i 14. godini svećeništva. Pokopan je u groblju rodne mu Bukove Gore. Spomenik su mu podigli svećenici pod vodstvom grabovičkoga župnika don Marka Lukača. Volio je arheologiju i povijest, te iza sebe ostavio lijepu zbirku arheoloških nalaza.

 

   Dr. don Josip Beljan rođen je 19.03.1944. u Dobrićima, župa Grabovica, općina Tomislavgrad, Mostarsko-duvanjska biskupija, u državi NDH, danas BiH. Osnovnu školu završio u Grabovici, osmogodišnju na Aržanom, klasičnu gimnaziju u Interdijecezanskoj srednjoj školi na Šalati u Zagrebu, filozofiju na Teološkom fakultetu u Zagrebu, teologiju u Innsbrucku (Austrija), gdje diplomira, polaže licencijat i postaje magistar teologije 1971. na Leopold Franzen Sveučilištu. Za svećenika ga redi nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu 27. 6. 1971. Mladu Misu slavio je u župi Grabovici i u Dobrićima 18. 7. 1971.

            Poslije Mlade Mise biskup Čule ga imenuje kapelanom župe Donje Hrasno u istočnoj Hercegovini. Od 1972. do 1979. djeluje kao dušobrižnik Hrvata u Njemačkoj. Od 1. 1. 1979. do 1. 9. 1981. urednik je i spiker Hrvatskog programa Radio Vatikana u Rimu. Potom postaje njemački župnik u Offenburgu u Nadbiskupiji Freiburg do 1987., kad odlazi na daljnji teološki studij u Rim. Na Papinskom franjevačkom sveučilištu Antonianum doktorira "summa cum laude" 12. 12. 1989. iz evangelizacije (pastoralna teologija) s dizertacijom "Radio et Christi mandatum evangelicum, Doctrina et praxis". Radnja je pisana i predana Sveučilištu na dva jezika - hrvatskom i talijanskom (što je prvi slučaj u povijesti Antonianuma). U nizu "Teološki radovi" tiskala ju je Kršćanska sadašnjost u Zagrebu 1991. na hrvatskom jeziku. Talijansko izdanje izlazi 1995. Od 1. 1. 1990. biskup Žanić ga imenuje članom uredništva Crkve na kamenu i profesorom pastoralke na Teološkom institutu u Mostaru. Krajem 1992. odlazi zbog rata ponovno u Nadbiskupiju Freiburg, gdje u raznim župama pastoralno djeluje do 20. 8. 1998.

            God. 1998. imenovan je prvim vojnim kapelanom na Hrvatskom vojnom učilištu (HVU) "Petar Zrinski" u Zagrebu i na toj dužnosti ostaje do 30. 9. 2001. Od 1. 10. 2001. pastoralni je suradnik u župi Uznesenja B. D. Marije u Zagrebu - Stenjevec I.

            Govori više stranih jezika. Piše u raznim novinama i časopisima: Dumo i njegov narod, Marulić, Spectrum, Naša ognjišta/ Sveta baština, Crkva na kamenu, Obnovljeni život, Veritas, Vrhbosna, Vrelo života, Vjesnik Đakovačke biskupije, MI, TRN, u zborniku hrvatskih studenata Susreti u tuđini, u zborniku Svjetlo božićne noći (urednik Stanislav Belaja). U Njemačkoj uređuje župski list Laurentiusbote i u njemu većinu članaka piše.

            O župi Offenburg-Bohlsbach izdaje monografiju 1984. (Značajno je spomenuti i dvije audio kazete, koje je izdao Radio Vatikan: Misa hrvatskog saveza s Petrovim nasljednikom u Rimu 1979., koja je prva kazeta u izdanju Radio Vatikana uopće, i posjet kardinala Šepera Molizanskim Hrvatima u Aquaviva della Croce u Italiji, za koje je tekst napisao i režiju pripremio). Osim pod vlastitim imenom pisanu riječ objavljuje i pod pseudonimima Karin, Job, Dr., Rim.

                   Don Ante Ivančić Rimski rođen je 1945. od oca Luke i majke Antonije r. Ivančić. Osnovno školu od 1. do 4. r. završio je u Grabovici, a od 5. do 8. r. u Aržanu. Srednju školu pohađao je na Šalati u Zagrebu od 1960. do 1964. gdje i maturirao. Bio je najbolji učenik u svojoj generaciji. Nakon odsluženoga vojnog roka, otpočeo je drugim semestrom studij bogoslovije u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Zaređen je za svećenika u Prenju 1972. god., a Mladu misu slavio je u rodnoj župi Grabovici.

            Poslije Mlade mise otišao je na studij u Rim, gdje je nakon dvije godine postigao magisterij iz filozofije i to o egzistencijalističkom filozofu Karlu Jaspersu, odnosno o njegovim pogledima na Boga, svijet i čovjeka. Vratio se u Hercegovinu i bio kapelan u Domanovićima, zatim u Gradini, a potom je otišao u Njemačku,zatim u Šibensku biskupiju, pa opet u Njemačku, i dočekao mirovinu u Istri, gdje je dekretom msgr. Ivana Milovana, biskupa porečkoga i pulskoga, imenovan upraviteljem župe Šišan u Istri, 23. lipnja 2008. i ostao do umirovljenja 2012. god. Odatle je došao u rodnu Grabovicu u mirovinu, gdje pomaže župniku don Marku Lukaču do don Markova preminuća 22. listopada 2014., a onda ga biskup Ratko imenuje 1. prosinca 2014. župnim upraviteljem u Grabovici gdje ostaje do polovice rujna 2015. kada u župu dolazi don Blaž Ivanda.

 

   Dr. don Stipe Ivančić rođen je 02.01.1948. u Grabovici. Osnovnu školu završio u Grabovici i Prisoju. Nakon osnovne škole upisao se u Klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu. Gimnaziju je završio i maturirao 1967. Poslije toga otišao u vojsku koju je služio u Karlovcu. 1969. izišao iz vojske i upisao se na teologiju u Splitu. Zaređen za svećenika 1. 7. 1973. Ostao još godinu dana na teologiji u Splitu gdje je završio pastoralnu godinu. God. 1974. određen za kapelana na Ledincu tadašnjem vršitelju dužnosti župnika don Petru Vuletiću - Šjoru. Na Ledincu kao kapelan ostaje dvije godine. Nakon toga 1976. javio se za misije u afričku zemlju Tanzaniju. U misije je želio poći preko Misionarske zajednice Blažene Djevice Marije Utješiteljice. S njima je napravio ugovor po kojemu je najprije ostao u Italiji da bi studirao talijanski, a zatim pošao u Englesku gdje je ostao godinu dana radi studiranja engleskog jezika. Kad je završio te jezične pripreme, 1978. pošao je u misije u Tanzaniju. Tu je najprije otišao u Kipalapalu radi studiranja jezika kisvahili. I tu na tom jezičnom kursu ostao je šest mjeseci. Nakon toga određen je za kapelana don Bošku Obradoviću u župi Chosi. Tu je ostao dvije godine, a odatle je premješten u Iringu za kapelana na župi Consolata. I tu je ostao oko dvije godine, a odatle je premješten u župu Madibira gdje je ostao do kraja svog boravka u Tanzaniji.

            God. 1986. boravi na odmoru u domovini i za vrijeme odmora ponuđen mu je postdiplomski studij misiologije, što je i prihvaćeno. Studirao je na Sveučilištu Urbaniana i to misiologiju na kojoj magistrira 1989., a 1992. doktorira iz Misiologije na istom Sveučilištu. Radnja je objavljena s naslovom “Misijski pokret dijecezanskoga klera u Crkvi u Hrvata u povijesno-teološkom kontekstu“.

            Nakon završenih postdiplomskih studija zapošljava se na Kongregaciji za Evangelizaciju naroda. Tu ostaje samo godinu dana jer je prinuđen radi zdravstvenih razloga dati ostavku. Nakon toga vraća se u domovinu u župu Prisoje na kojoj ostaje do pred kraj 1997. god. Te godine u dvanaestom mjesecu biva prebačen u Svećenički dom u Dubrovniku. Danas se nalazi u Svećeničkom domu u Mostaru.

 

   Don Ante Ivančić Crni rođen je u Grabovici, župa Grabovica, 28. travnja 1948. od oca Mate i majke Ljubice r. Kutleša. Osnovnu školu pohađao je u Grabovici i Prisoju: 1954.-1962., srednju u Interdijecezanskom sjemeništu u Zagrebu: 1962.-1966., filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu: 1966.-1972. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974. god. s radnjom “Susret čovjeka s Bogom u ‘Mislima’ Blaisea Pascala”. Za svećenika zaredio ga je biskup Petar Čule u Rašeljkom 29. lipnja 1972.

            Pastoralno je djelovao sa župnikom don Mirkom Iličićem kao kapelan u Kruševu: 1972.-1973., sa župnikom don Vinkom Brkićem u Pologu: 1973.-1975., sa župnikom don Srećkom Čulinom u Prisoju: 1975.-1976. Župničku službu obnašao je u župi Privlaka (Zadarska nadbiskupija): 1976.-1985. Ponovo je bio kapelan u Njemačkoj u Singenu, Offenburgu: 1986.-1987., župnik u Königheimu: 1987.-1998. i Göttingenu od 1998. god.

 

   Don Mate Šarić rođen je 24. rujna 1952. od oca Drage i majke Jake r. Ivančić u selu Grabovici i istoimenoj župi. Kršten je 1. listopada iste godine u Prisoju, jer tada Grabovica nije imala svoga župnika. Sakrament svete krizme primio je u Grabovici kad je bio u 5. r. osnovne škole. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju školu u splitskom sjemeništu. Ondašnji vojni rok završio je Štipu (1973.-1974.), a teologiju je pohađao u Sarajevu (1971.-1973. i 1974.-1978.). Za đakona je zaređen u Sarajevu 1977. god., a za prezbitera u Šipovači Vojnićima 29. lipnja 1978. skupa s don Ivicom Komadina, don Nikom Luburićem i don Stjepanom Ravlićem. Mladu misu slavio je u Karmel Brezovici 10. srpnja iste godine, a propovjednik mu je bio ujak don Ante Ivančić Bikić. Njegova se obitelj odselila u Bjelovar 1969. god. Brat Pero poginuo je u prometu 1984. god., a dva brata, Andrija i Ante, završili su teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Andrija je proslavio i Mladu misu 1996. god., a Ante je postao vjeroučitelj i već je umirovljen. Don Mate je djelovao u Kruševu kao kapelan kod don Marka Kutleše (1978.-1979.), u Studencima (1979.-1980.) i u Vinici s don Antom Ivančićem Bikićem (od 24. rujna 1980. do 13. svibnja 1982.). Nakon pastoralnoga rada u Vinici otišao je za župnika u Kapelu kod Bjelovara. Završivši pet godina rada, inkardiniran je u Zagrebačku nadbiskupiju. U Kapeli, u kojoj je sagradio skupa s narodom novi župni dvor, ostao je do 20. kolovoza 2004. Otada je župnik u Štefanju kod Čazme i od 2009. god. svećenikom je Bjelovarsko-križevačke biskupije kojoj je biskup Vjekoslav Huzjak. Obnaša dužnost dekana Čazmanskoga dekanata. U Kapeli i Štefanju osnovao je župne karitase, zatim pastoralna i ekonomska vijeća.

 

    Don Ilija Drmić je rođen u Dobrićima, župa Grabovica, 1. listopada 1954. od roditelja Grge i Marije r. Gale. Kršten je u Prisoju 3. listopada 1954., a krizman u Grabovici 20. kolovoza 1967. Osnovno školovanje pohađao je u Grabovici i Prisoju, a srednju klasičnu gimnaziju i sjemenište na Šalati u Zagrebu (1970.-1974.). Filozofsko-teološki studij pohađao je na nadbiskupijskoj bogosloviji u Sarajevu, koji je završio 1982. god. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovom fakultetu u Zagrebu 1989. s radnjom: Župa Grabovica kroz 150 godina. Osim toga, 1992. god. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Đakonat mu je podijelio biskup Pavao Žanić u Grabovici 2. kolovoza 1981., a prezbiterat isti biskup u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru 27. lipnja 1982. s fra Branimirom Musom i fra Petrom Čuićem. Don Ilija je najveći dio dosadašnjega života proveo u izdavaštvu, vezano za biskupijski list Crkvu na kamenu: u Uredništvu toga lista je najprije od 1982. do 1986., pa ponovno od 1992. do 1. prosinca 2007. Ujedno je vršio službu lektora toga lista, kao i brojnih drugih knjiga i publikacija, te je i sam objavio nekoliko knjiga, od kojih je jedna i monografija župe Grabovice. Od 1992. do 15. siječnja 2000. obnašao je i dužnost ravnatelja biskupijske izvještajne agencije KIUM. Kroz 13 godina bio je bilježnik Crkvenog suda u Mostaru (1995.-2008.). Don Ilija je povremeno bio i u pastoralu. Tako je najprije bio župni upravitelj župe sv. Marka Evanđelista u Cimu u Mostaru (1995.-2000.), a potom župni upravitelj župe Crnač kod Širokog Brijega (2000.-2007.). Kako međutim tu župu fizički nije uspio preuzeti, boravio je i nadalje u Mostaru. Početkom prosinca 2007. don Ilija je imenovan župnikom župe Vinica, gdje je ostao do početka rujna 2012. kada je premješten u Vir.

Toogle Left