NADA

Iz Poslanice Rimljanima sv. Pavla, apostola (5,1-5; 15,13)

Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to, nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.

A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga.

Iz djela svetog Ante

Nada je očekivanje budućih dobara. … Beznađu nedostaje snaga napretka, jer tko ljubi grijeh, ne može težiti za budućom slavom.

Potrebno je, međutim, da se nada ne pretvori u preuzetnost, već treba biti popraćena strahom koji je početak mudrosti. Nitko, stvarno, ne može osjetiti milinu mudrosti ako prije ne okusi gorčinu svetoga straha.

Dok se čovjek nada, Bog mu podjeljuje milost oproštenja; ako se kaje za svoje grijehe, može se nadati da će zadobiti utjehu pomirenja.

Pomolimo se.

Molimo te, Gospodine, da nas jačaš krepošću nade i da svoje oči upravimo onamo gdje su naše prave i vječne radosti. Po Kristu …

Pjesma i molitva