Ispis

    Prof. dr. o. Jakov Mamić OCD. Rođen je 10. ožujka 1944. u mjestu Zidine, općina Tomislavgrad (BiH). Osnovnu školu završio je u svom rodnom kraju i Aržanu. Srednju školu u Zagrebu i klasični licej u Trentu 1965. Teološki dodiplomski studij pohađao je i završio u Rimu na Papinskom teološkom fakultetu Teresianum (1966.-1970.). Poslijediplomski studij upisao je na istom Fakultetu na kojemu magistrira 1971., a studij specijalizacije iz područja duhovnog bogoslovlja upisao je i pohađao na Institutima za duhovnost Papinskih teoloških fakulteta Teresianum i Gregoriana u Rimu. Doktorirao je 1979. disertacijom iz područja istočne filozofije i zapadne mistike: San Giovanni della Croce e lo Zen-buddismo, Un confronto nella problematica dello “svuotamento” interiore. Osobito je istraživao djela sv. Ivana de Yepes od Križa i duhovnih izvora dvaju velikih sustava hinduizma i budizma “Mahayana” i “Hinayana”, slijedeći izbližega duhovni i etičko-moralni razvoj budističke duhovne misli kroz dvije škole japanskog budizma: Zen-Rinzai i Soto/Sodo. Disertacija je ocjenjena najvišom ocjenom “suma cum laude”, te velikim dijelom objavljena kao znanstveni rad (Rim, 1982., Ed. Teresianum, 191 stranica), poštujući odredbe Statuta Teresianuma, pod impressumom dvojice mentora: prof. sanjuanistke dr. Federica Ruiza Salvadora i prof. indologije dr. Daniela Acharuparambila, sada nadbiskupa u Verapoliju (Indija).

            U Red karmelićana ušao je 1960. Novicijat završava 1962., te iste godine polaže prve redovničke zavjete. Doživotne zavjete položio je 1965., a za svećenika je zaređen 1971. Povjeren mu je odgoj u Provinciji (1969.-1975.). God. 1975. poslan je od Uprave Provincije da osnuje samostan u Splitskoj nadbiskupiji. To čini iste godine. Bio je član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Od 1979. do 1986. predaje duhovno-teološke i filozofsko-religijske kolegije na Papinskom Teološkom fakultetu Teresinaum u Rimu.

            Vraća se 1984. u Zagreb gdje ostaje raditi kao stalni nastavnik na Katehetskom Institutu i na Institutu za kršćansku duhovnost Katoličkoga bogoslovnog fakulteta (KBF). U Rim odlazi svake godine po jedan semestar, te kao gost predavač drži nastavu i obavlja mentorski rad na Institutu duhovnosti Papinskog teološkog fakulteta Teresianum.

            U četiri navrata biran je na dužnost provincijala Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa u Zagrebu (1982., 1986., 2003., 2005.), a od 1980. sudjeluje u Definitoriju provincije, a 1982. izabran je i potvrđen za ravnatelja svih izdanja Hrvatske karmelske provincije, dužnost koju i danas obnaša. Po treći put biran je za Prvog savjetnika provincije i ekonoma provincije. Izabran je 1994. za magistra karmelskih bogoslova.  Od 1982. obnaša dužnost glavnog urednika “Karmelskih izvora” u nizu “Kršćanskih klasika” Centra za koncilska istraživanja i dokumentaciju “Kršćanske sadašnjosti”, a sada je Glavni urednik “Karmelskih izdanja” (KIZ) što ih je zajedno s drugima ustanovio 2004. Postaje 1993. direktor “Kršćanske sadašnjosti” i vrši tu službu godinu dana. God. 1994. izabran i potvrđen za člana Povijesne komisije za spise sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, OCD, a obnaša i dužnost porotnika u kauzi sluge Božjega oca Ante Antića.

            Osniva zajedno s Vijećem Provincije “Karmelske centre duhovnosti” za promicanje znanstvenog pristupa ovoj grani teologije: (Zagreb, Split, Krk, Sofija, Sombor, Zidine gdje je od 2006. podigao u ime svoje zajednice Karmel sv. Ilije). Isto tako osniva “Sustavni studij duhovnosti” kao izobrazbenu ustanovu Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa u Zagrebu u trajanju od dvije godine. Izabran za prvog ravnatelja toga studija.

            Kapitul Provincije održan u lipnju 1999. izabrao ga je na tri godine za priora samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu.

            Tijekom duhovne i znanstvene izobrazbe u Rimu, a sukladno karizmi svoje redovničke zajednice, uočava potrebu za sustavnijim i znanstvenijim pristupom vjeri, duhovnoj kulturi i osobito iskustvu vjere, te istraživanju autohtone hrvatske duhovnosti na ovim crkveno-kulturološkim prostorima. Upravo stoga otpočinje, kao provincijal svoje zajednice i profesor duhovnog bogoslovlja na Katehetskom institutu Katoličkog bogoslovnog fakulteta, promicati inicijativu za osnutak Instituta za kršćansku duhovnost u Hrvatskoj (1984.). Ova inicijativa nailazi na odličan prijem sa strane Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu koji iste godine, zajedno sa Hrvatskom karmelskom provincijom sv. Josipa, osniva Institut za kršćansku duhovnost. Vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta bira ga (1984.), a veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta kard. Kuharić potvrđuje ga (1984.) za prvog predstojnika Instituta za kršćansku duhovnost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na toj dužnosti je ostao sve do 2009.

            Zbog ponovnoga uključivanja Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta i njegovih Instituta u Zagrebačko sveučilište, sustavno radi na izradi Novoga Statuta Instituta za kršćansku duhovnost, te njegovoga četverogodišnjega Programa i Plana. Taj posao priveo je kraju i Vijeće Fakulteta usvojilo je novi Statut, Program i Plan Instituta 5. listopada 1999., a Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj 15. sjednici u ak. god. 2000./2001., održanoj 10. srpnja 2001., donosi odluku o prihvaćanju nastavnog programa proširenog sveučilišnog dodiplomskog studija kršćanske duhovnosti na Institutu za kršćansku duhovnost KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Promaknut je u izvanrednog profesora na KBF-u 2003., a u redovitoga 2009.

            Radio je na osnutku “Pokreta mladih katolika” - POMAK (1986.), a 15. svibnja 1991. kardinal Kuharić imenuje ga duhovnim asistentom pokreta. Tu dužnost obavljao je do 1999. god. Od 1990. god. obnašao je dužnost duhovnog asistenta Pax Romanae - ICMICA - Društva katoličkih intelektualaca u Hrvatskoj.

            Od 1990. član je Komisije Odbora za dodjelu državne nagrade “Ivan Filipović” Ministarstva za prosvjetu, kulturu i šport Republike Hrvatske za znanstvenu djelatnost, a od 1992. i Prosudbene komisije za koncepciju obrazovnog sustava Programskog savjeta Ministarstva prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Radio je na prosudbi odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske.

            God. 1996. izabran je za člana Etičkog povjerenstva Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Redovito sudjeluje u radu Povjerenstva pomažući rješavati pitanja iz nadležnosti povjerenstva, a u skladu sa svojom strukom.

            Od samog početka ustroja Hrvatske vojske i Redarstvenih službi Republike Hrvatske aktivno sudjeluje u oblikovanju i izvođenju programa vjerske i duhovne izgradnje i nadgradnje svih katoličkih pripadnika HV i RS RH. Osobito je ulagao trud u duhovnu izobrazbu časničkog i dočasničkog kadra. Kroz četiri godine obnašao je službu vojnog kapelana u HRZ-u i PZO-u. Vojni biskup mons. Juraj Jezerinac imenovao ga je 1. listopada 2010. pastoralnim vikarom u vojnoj biskupiji, a 1. siječnja 2011. imenovao ga je generalnim vikarom biskupije.

            Od samog osnutka privatnoga Otvorenog učilišta Phoenix član je Stručnoga vijeća učilišta i predavač “Etike profesionalnoga” na svim njegovim programskim temama (Javno komuniciranje, Politički marketing, Menadžment - poslovna ekonomija i poduzetništvo, te Psihokonzalting).