Moj je kralj

rođen u hladnoj štali,

griju ga samo magarac i vol.

Dok promrzlim ručicama zraku sunca prosi,

drhteći od studi,

šapuće mi nježno koliko me ljubi.

Moj kralj

sniva vjetru ispod krila

jer nema kamo nasloniti glavu.

Moj kralj

s ubogima dijeli tišinu

i ne ište lovorike, priznanja nit slavu.

Moj je kralj

smiono zakucao na vrata,

al prepoznali nisu da od istine je, već od laži.

Moj je kralj

zagrlio poniznost

jer križ mu je od prijestolja draži.

Moj kralj

čeka na vratima srca,

ćuti moju bol i zov iz daljine.

Moj kralj

me imenom zove

i istinom natapa sve moje praznine.

                                           K. Beljan