Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Poziv na svetost

             Obzorja su posuta divnim jesenjim bojama, lišće ušuškava staze

i pute, priroda se sprema za zimski san. U prohladnu jesenju večer, dok po

zlatnom lišću povlačim hod, razmišljam kako smo samo prolaznici vijugavim

stazama ove kuće koju nazivamo Zemljom. Bliži se blagdan Svih svetih i Dušni

dan. Pitam se kako su mnogi, čiji ćemo blagdan ubrzo proslaviti, živjeli svetost?

Čega se sve moramo odreći da bismo postigli svetost i je li moguće danas, pod

pritiskom hedonističkog svijeta i duhovnog relativizma, živjeti sveto i biti svet?

            Ako se osvrnemo na živote brojnih kršćanskih svetaca, vidjet ćemo da

svetost nije određena za neke malobrojne ljude, koji su nekim posebnim, gotovo

magičnim sposobnostima, postali sveti. Mnogi su od njih bili obični ljudi sa svim

bolima i ograničenjima smrtnika, a često i s navezanošću na propadljiva blaga

ovoga svijeta i užitke kojima je teško odoljeti. Pa što ih je onda razlikovalo od

drugih? To što su se usudili biti drugačiji. Mnogi su ostavljali lagodan život,

velebne palače, igranke i razuzdana društva i hodeći vrlutnim stazama, niz hridi

vlastitoga srca, pokazivali drugima što znači biti drukčiji od svijeta, a istovremeno

svojim životom mijenjali i preobražavali taj isti svijet. Znali su da propadljiva

blaga ovoga svijeta nisu siguran temelj na kojem se gradi kuća od bitka te su,

prihvaćajući vlastita ograničenja i učeći se uvijek iznova poniznosti, „umirali“ sebi

da bi živjeli za druge. Učili su uzdići vlastitu dušu iznad privida i siromaštva

zemnoga svijeta i težiti prema nepropadljivim dobrima. Znali su se povući u

osamu, osluškivati tišinu i pustiti milosti da im rasvijetli puteve. Tako su nam

pokazali kako se postaje svet.

            Usudimo se i mi danas, u ovom nemirnom svijetu, biti drugačiji i živjeti

svetost. Zbacimo koprenu vlastite oholosti, laži i licemjerja kako bi naša

poniznost zasjala u svoj svojoj punini. Tako će rasti naša duhovna snaga jer će

biti sidrena u predanju Bogu. Ta će nas snaga osposobljavati za djela ljubavi,

koja će čudesnim isijavanjem svoje ljepote natapati i razrasti u nama klicu

svetosti sve do punine vječnoga života.

 

                                                                                                           K. Beljan

Toogle Left