Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Životopis sv. Antuna (Ante) Padovanskog

            Štovanje sv. Ante, zaštitnika naše župe, u Katoličkoj je crkvi tako

rašireno i općenito da predstavlja pravi religiozni fenomen. Upoznajmo stoga

lik ovoga sveca, koji je kršćanskome puku toliko drag.

            Sv. Ante rodom je Portugalac, rođen u Lisabonu 1195. godine, ali je ipak

općenito poznat kao Padovanac jer je njegov apostolski rad vezan za Padovu, u

kojoj svetac nađe svoje posljednje počivalište. Antun potječe iz plemenite

lisabonske obitelji, a na krštenju je dobio ime Fernando.

            U petnaestoj godini, nakon duge molitve i razmišljanja , Fernando napušta

bogatu obiteljsku palaču i odlazi u samostan redovnika augustinaca kraj Lisabona.

Upravo njima svetac zahvaljuje intelektualnu naobrazbu, koja ga je učinila jednim

od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Ubrzo napušta

Lisabon i odlazi u Coimbru u augustinski samostan sv. Križa i tu ostaje do

svećeničkog ređenja.

            U veljači 1220. godine Fernando, oduševljen franjevačkom duhovnošću,

traži dopuštenje da napusti augustince i pridruži se franjevačkom pokretu. Postaje

franjevac i uzima novo ime – Antun.

            Odlazi u Maroko gdje ga zahvaća teška bolest. Napušta afričko tlo i kreće

u domovinu, ali Bog vodi njegov put prema Asizu gdje se susreo sa sv. Franjom,

koji je u njemu otkrio veliki talent.

            Putuje od Italije do Francuske pronoseći kršćanima ljepotu Radosne vijesti.

Zahvaljujući njegovim naporima te naporima brojnih franjevačkih i dominikanskih

misionara, kršćanska je Europa u nekoliko godina stekla novu svježinu vjere.

Antunov se zadatak nije ograničavao samo na propovijedanje. Nosio je i ostala

bremena dužnosti i odgovornosti: poglavar svojega reda u Italiji, začetnik

teoloških studija u svojemu redu. Sam je poučavao u Bologni, u Montpellieru, u

Padovi, a u kratkim je predasima sastavio djela koja su mu, zbog duboke učenosti,

zaslužila naslov crkvenog naučitelja.

            Takav je bio Antun, svetac koji se nije zatvorio u siguran mir svoje sobice,

znanstvenik koji ne pozna samo put od katedre do knjižnice, nego čovjek koji

štuje istinu, apostol mira i dobrote, zaštitnik siromaha, koji se uvijek i svugdje

otvoreno suprotstavlja nasilnicima.

            Dosegnuvši svega 36 godina, rastočen naporima i vodenom bolešću,

Antun je spremno i u duhu vjere dočekao čas prijelaza k Ocu. U petak 13. lipnja

1231. na putu prema Padovi u samostanu Arcella ugasio se za svijet jedan od

najvećih apostola Isusa Krista i njegova evanđelja. Pokopan je u Padovi, a

njegov se grob nalazi u veličanstvenoj bazilici zvanoj „il Santo“.

            Ni punu godinu kasnije papa Grgur IX. svečano ga je uvrstio u red svetih.

Mnoga je čudesa učinio za života. Neposredno poslije smrti pripisuju mu brojna

čudesna ozdravljenja, službeno ispitana i zajamčena, a brojna su se čudesna

uslišanja po njegovu zagovoru nastavila i dalje pa traju sve do današnjih dana.

 

                                                                                                 Priredila: K. Beljan

Toogle Left