Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Gromila

Nastavljamo opisivati objašnjavati značaj i naglašavati ljepote naših mjesta i prepoznatljivosti. Proljeće traje, priroda je u vrhuncu svoje vegetacije, razvoja, i baš takva ljepota još više ističe mjesta o kojima pišemo. Na redu je Gromila, najstarije groblje u našoj župi, koja se nalazi iznad Eco sela.

Iza velikih kamenih zidina, krije se  baš ovaj humak, brdo  slojevite naravi, nastalo groblje na groblju. Iznikoše križevi u davno doba. I danas tu stoje , označavaju nadgrobni spomenik i simbol čovjekova postojanja, vjernosti i ufanja u Boga. Obredne Gomile ili Gromile na kojima je niklo ovo naše groblje potječu još iz staroga doba, doba naših prapredaka Ilira. Groblje obično ostavlja čovjeka u mističnim mislima, ovo je u tom smislu nekako drugačije. Kao i svako groblje ima one osnovne karakteristike. Osim što je najstarije na ovome području, slobodno tome dodajemo još jedan epitet a taj je da je i  'najposebnije'! Još u dalekoj povijesti Iliri koristiše svoje gromile za štovanje božanstava, jer ne imaše sagrađenih hramova. Preci su ostavili takav sličan ritual i kod nas. Osim pokapanja pokojnika, kao zadnjega ovozemnog  počivališta, gromila je okupljala ljude i iz drugih razloga. Bježanje od svakodnevnoga napornog rada, zahtijevaše  sastanke, besjede, priču. Ljudi dolažahu do svojih pokojnika, moliti se na njihove grobove i nakon toga bili su ostajali na samome groblju, da koju probesjede! Pri razgovorima, neizostavno je bilo spomenuti 'Ivu Seizovu', kao posljednju ukopanu u ovo groblje, i spomenuti dan, zimu koja je do tada bila najoštrija i najhladnija. Neizostavan je bio i fra Grgo Grlić, jedan od glagoljaša koji bijaše također pokopan tu gdje zacijelo još uvijek čeka slavno uskrsnuće sa svojim pukom. Prisjećali bi se i samih sahrana, običaja koji su već tada bili zamijenjeni drugačijima. ''Počivala'' su bila nužna povorci za lijesom koja je putovala iz okolice ka Gromili. Posebno bi se sjetili ''rakijice''uz koju bi odmorili i spomenuli se dragoga im pokojnika. Još mnogo toga priča naša mitska, zagonetna  Gromila ili Gomila, sa grobljem punim križeva u kojem kao što smo naveli počivaju mnogi pokojni Hrvati katolici iz cijele buškoblatske prodoline okružene, Zavelimom, Kamešnicom i Tušnicom. No, ne smijemo ovom zgodom ne  spomenuti divnu kamenu crkvu s visokim križem koja je već nikla i obgrlila ovu gromilu i sve koji u njoj počivaju snom mira čekajući slavno uskrsnuće. Ta crkva u kamenu i od kamena postaje svakoga sljedećega dana sve više i više jasnim i jakim znakom vjere, nade i ljubavi prema Bogu, kao i prema našem narodu koji se razišao diljem naših i svjetskih prostora. U nju su naše oči uprte i tu se nadahnjuje naša duša za velika djela u našem životu i za djela ljubavi prema rodnom zavičaju. Zvona u kamenu, koja su ponovno stigla na svoje prvobitno mjesto probudit će mrtve i žive!

Lj. Ivančić

Toogle Left