Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Naše drago, Buško jezero...

Jezero je doista neiscrpna tema. Stanovnici, a i oni koji su odselili, dijele posebnu ljubav i osjećaje za svoj kraj. Prepoznatljivi smo baš po njemu, Buškom jezeru, nekadašnjem Buškom blatu. Veliku i ne tako laku prošlost dijelimo te sjećanja valja probuditi, treba se prisjetiti, ako ništa onih najvažnijih podataka našega dragulja...

Postojaše Buško blato, u krškome ovome kraju. Naziv je to za polje koje se prostiralo između gorostasnih planina, Zavelima, Tušnice, Kamešnice i Midene. Ovalnog je oblika, izgleda mješine i u mnogim literaturama opisano veličanstvenim epitetima, kao polje kakvoga nigdje nećete vidjeti. Doista je izgledalo idilično. Rijeka Ričina je najvećim dijelom zaslužna za oranice pune zdravih, sočnih plodova te zelene površine koje su marljivo obrađivali tadašnji stanovnici. Sve se to moglo vidjeti do godine nam 1974. kada je Buško blato po mišljenju stručnjaka, bilo vrlo pogodno za akumulacijsko jezero, čije bi se vode koristile za hidrocentralu Orlovac u Rudi kod Sinja. Planovi u vezi s otvaranjem akumulacijskog jezera počeli su se izvoditi potkraj 1967. godine. Pošto se prostire područjem dvaju općina, Tomislavgrada i Livna, Livnjaci imaju 1/3 površine dok Duvnjaci imaju 2/3 površine. Svojim oblikom i ljepotom, prema mišljenju mnogih, slično je Genezaretskom jezeru ili Tiberijadskome moru. Područje Buškoga jezera je iznimno slabo naseljeno. Posljedica toga je već navedena, potopljeno Buško blato, nevoljni seljak tužno gleda svoje radno mjesto, zamišlja svoje zelene oranice, stoku koja je pila vodu iz Ričine…

Brzo je prošlo vrijeme tužnih dana, tko je otišao u daleki svijet, taj se i snašao, a tko je ostao u ovome krškom kraju, taj je okrenuo novu optimističnu  životnu stranicu. Buško jezero postalo je novi izvor prihoda i životnih ugodnosti. Prije svega, ako pomislimo na električnu energiju, obilje ribe koja se može loviti, mogući turizam, različite vrste vodenih organizama, galebovi i ždralovi koji nas vode u mediteransku maštu.  Povijest nekadašnjeg Buškoga blata završena je, a počela je povijest Buškoga jezera, kraljičinog slavnog jezera, slavne rimske stanice Bulsinia. Istina, nestale su livade, pašnjaci, oranice, ali nisu nestale uspomene na lijepa, davna vremena. Današnja sreća nema kraja, svaki dan naše jezero postaje ljepšim, umjetnički zapaženijim, turistički posjećenijim, sportski osvještenijim, došli smo do očekivanoga uspjeha!

Ljubica Ivančić

Toogle Left