Snivam
u kiši
razliva se plima,
plima kroz vene
kroz svjetove duše,
snivam
u kiši
tiče mi zjene.
Korali
natopljenih snova
pozdravljaju
korake iz daljine,
ruke
budeć se u kiši
u čežnji mog srca
slažu krhotine.
I htjela bih
usnuti u kapi,
prosuti se
u mirisu kiše,
vrlutnim stazama
niz
hridi mog srca
koracima.
Ovijena velom
od milosne čežnje,
dok misli se zare
a srce mi zebe,
na ramenu strepnje,
zakriljena Nebom
pronaći u kiši
probuđenu sebe.
K.Beljan