Snivam

u kiši

razliva se plima,

plima kroz vene

kroz svjetove duše,

snivam

u kiši

tiče mi zjene.

Korali

natopljenih snova

pozdravljaju

korake iz daljine,

ruke

budeć se u kiši

u čežnji mog srca

slažu krhotine.

I htjela bih

usnuti u kapi,

prosuti se

u mirisu kiše,

vrlutnim stazama

niz

hridi mog srca

koracima.

Ovijena velom

od milosne čežnje,

dok misli se zare

a srce mi zebe,

na ramenu strepnje,

zakriljena Nebom

pronaći u kiši

probuđenu sebe.

                         K.Beljan