Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Predstavljanje monografije 180 godina župe Grabovica u Zagrebu

Dana,11.svibnja,u Franjevačkom samostanu u zagrebačkoj Dubravi održalo se dugo iščekivano i dugo željeno predstavljanje monografije „STO OSAMDESET GODINA ŽUPE GRABOVICA“ autora fra Roberta Jolića.

Prostrana dvorana franjevačkog samostana bila je premala da  primi velik broj zainteresiranih, uglavnom ljudi rodom iz župe Grabovica koji žive u Zagrebu i njegovoj okolici.

Okupljene je najprije pozdravio grabovički župnik don Blaž Ivanda,na čiju je inicijativu i nastala ova velebna monografija.

..."On je pokretač nastanka i trajni nositelj ostvarenja ove monografije. Dao nam je pravi primjer kako se u malim sredinama rade velike stvari."...rekao je o. Jakov Mamić u svom iscrpnom i vrlo dojmljivom predstavljanju ( cijeli tekst donosimo na kraju članka ). O.Jakov Mamić, rodom iz župe Grabovice bio je prvi predstavljač knjige. Iznio je svoje stručno i osobno mišljenje o knjizi tumačeći poglavlje po poglavlje.

Osim o.Jakova knjigu su predstavljali i: prof. don Ilija Drmić, gosp. Josip Ivančić,obadvojica također rodom iz župe Grabovice, te autor knjige fra Robert Jolić.

      Za dobro raspoloženje na promociji zaslužan je također i župni zbor „sv.Venancije“ iz župe Grabovica koji je tijekom predstavljanja otpjevao nekoliko pjesama.

 

Također se,po našem starom dobrom običaju,zapjevala ganga i bećarac.

       Teško je čitatelju tekstom prenijeti dojmove sa predstavljanja monografije, pokušati ćemo to sa nekoliko fotografija koje vam donosimo u nastavku.

        Pozvani smo promociju monografije održati u još nekoliko hrvatskih gradova gdje žive naši odseljeni župljani. O tome se još razmatra i o tome će svi zainteresirani biti na vrijeme obaviješteni. Za sada je sigurno da će se sljedeća promocija monografije održati za blagdan sv. Ante Padovanskog u župi Grabovica.

        Knjiga se trenutno može kupiti u župnom uredu u Grabovici.

                                          I. Mamić

Predstavljanje o.Jakova Mamića

Ova knjiga spada u historiografsku vrstu znanstvenih radova. U njima povjesničar (fra Robert Jolić, OFM) poseže za prvima (najstarijim) podatcima te, slijedeći ih, gradi "zgradu" povijesti župe Grabovica - kao topografskom i vjerničkom mjestu crkvene zajednice, ali i svih "mjesta" koji tu "zgradu" tvore: stanovništvo - sastav i djelovanje; vjerski život zajednice; mučna razdoblja povijesti kraja; sela: njihov nastanak i razvoj; pomno prelistavanje okoliša i klime; kultura - školstvo u običaji; iznosi na vidjelo prirodne i kulturološke znamenitosti; zorno prikazuje kretanja i demografska stanja;  gospodarstvo i osobe, itd. Autor se posebno usredotočio na izgradnju fizionomije (lika, izgleda) župne zajednice - župe Grabovice povezujući povijesni izvore i događaje nastojeći u izvorima otkriti tragove onoga što slijedi, odnosno što će nastati. Riječ je, dakle, doista o monografskom stilu kojeg ovako sustavno primjenjenom rijetko susrećemo u sličnoj literaturi.

Predgovor monografije želi nas informirati o činjenici da je Župa Grabovica službeno osnovana 17.prosinca 1838. i time je nedavno navršila 180. godina svoje dobi. Autor tumači i podatak da je prostor župe Grabovica u vrijeme njezinog osnutka (i osamostaljenja) pripadalo župi Livno, a ne Tomislavgradu koji je sastavni dio Mostarko-duvanjske biskupije. Glede povijesnih "izvora" o nastanku župe i o samoj župi Grabovica, fra Robert navodi "vrijednu studiju ... domaćeg sina don Ilije Drmića (KS, Zagreb 1981.) nastalu okolnošću 150.godišnjice župe (1981.). Što je don Ilija o tome napisano moglo se pročitati u knjizi "Župa Grabovica kroz 150 godina (1831 -1981). (Ne znam ima li još koji primjerak na tržištu?)

Fra Robert Jolić, autor ove monografije, koristit će i neke spoznaje iz Drmićeva prikaza, naravno prema svojoj procjeni njihove pouzdanosti ili pak kao pokazatelje određenih povijesnih nedorečenosti ili nesuglasja. Dok Robert upravo to svjedoči, on istovremeno naglašava kako se "osjeća potreba za novom monografijom, a to se može protumačiti kao nedvojbeni stav da postoje novi povijesni izvori koji su sposobni dati pouzdaniju povijest u odnosu na onu ranije pisanu. Jasno je da ih je autor istraživao i otkrio njihovu vjerodostojnost u vidu korekcije ili upotpunjavanja prethodnih stavova.

Uvodno slovo monografije dolazi iz pera poznatog povijesno-teološkog pisca, intelektualca i pastira, mons. Ratka Perića, biskupa Mostarsko-duvanjskoga i Mrkanjsko-trebinjskoga. Kao što je već poznato Ratko i ovdje na sažet način, i pun "sočnosti", prikazuje sadržaj sadržanu u ovom djelu. Slijedeći podatke Monografije, mons. Perić ne propušta priliku da nas suoči s različitim velikim temama i porukama pozitivnog sadržaja, osobito sa župom kao "plodnim tlom kršćanske vjere i ljubavi" (str.13) što se očitovalo u mnogim duhovnim zvanjima kao i vrlim župnicima, zbog čega im dugujemo zahvalnost (usp. str. 13.). Istovremeno mons. Perić nam doziva u sjećanje i zla velika koja su u posljednjih 100 godina zadesila župu, hrvatski narod u cjelini zajedno s Katoličkom Crkvom u narodu; a osobite rane izazvala su tri rata te "jugoslavenstvo" kao nametnuti teret čovjeku..., (str. 13-14).

Struktura monografije zidana je od poglavlja koja najprije utemeljuju povijesni govor kraja i župe, a zatim ih Pisac kroz podjele poglavlja razrađuje otvarajući njihove sastavnice kako bi povijesno progovorile u ovom času naše povijesti.

Knjiga ima 456 stranica podijeljenih u pet poglavlja koja su opet, kako rekoh, podijeljena na dijelove sa posebnom tematikom svojstvenom svakom dijelu kao njegov sadržaj.

Prvo poglavlje monografije (72 stranice) naslovljeno "Opća politika i crkvena prošlost Buška Blata". Ono je podijeljeno na četiri dijela, a svaki od njih ima više poddijelova u skladu s posebnošću podataka u sadržaja koje Pisac želi obraditi.

Prvi dio prvog poglavlja sažeto (na 10 stranica) prikazuje geografski položaj i klimu Buškoblatskog podneblja, proces pretvaranja polja u jezero te stravične posljedice ovog događaja očitovane i u masovnom iseljavanju, zaključujući da se kraj od toga nikad nije oporavio. U drugom dijelu (prvog poglavlja) na desetak stranica obrađuju se rađanje i nazivi sela u župi Grabovica polazeći od njihovog prvog povijesnog spomena s osobitom pažnjom prema svakom selu pojedinačno. Dragocjeni podatci i s užitkom ih možemo čitati bacajući pogled prema davnoj prošlosti i nalazeći svoje korijene u kulturi koje više nema u memoriji naših ljudi. U trećem i četvrtom dijelu (prvog poglavlja) autor razvija povijesni pogled (treći dio) kraja počev od pretpovijesti i doba Delmata i Rimljana, analizirajući otkrivene povijesne tragove i lokalitete sve do naših dana. Izvori i izneseni argumenti te autorove interpretacije govore o veoma davnih tragovima života, kulture i vjere ovoga kraja. U četvrtom dijelu (prvog poglavlja) pod naslovom "Župa Grabovica prije osamostaljenja" u pet poddijelova obrađuju se smještaj župe u matičnu biskupiju, počev od dušobrižničkog okvira livanjske župe, navodeći prve "sijače" Božje riječi u župi (prije osamostaljenja) te duvanjske biskupe (15-17. st) kao i bosanske i apostolske vikare.

Drugo poglavlje (76 stranica) pod naslovom "Samostalna župa Grabovica" u tri dijela obrađuje postupnost pravnog osamostaljenja župe, kanonsku uspostavu njezinih granica te pastoralno osoblje (I. dio), a u II. dijelu (drugog poglavlja) iznosi materijalnu izgradnju župnog stana i bogoštovnog prostora počev od najranijeg traga do danas, crkva u Bukovoj Gori ili Karmel sv. Ilije. Tema III. dijela (drugog poglavlja) ustvari predstavlja "životno bilo" (puls) župe Grabovica:  duhovni i moralni život župe od početka do danas, gdje autor navodi uz obilje milosnoga i negativne pojave (gotovo neizbježne sastavnice svakog angažiranog života, bez obzira na njegov sadržaj): nasilje, umaknuća, praznovjerja, itd.

"Život i smrt" sadržaj je trećeg poglavlja (120 stranica) koje obuhvaća ključne teme župe: rađanja i umiranja, rast i padove, migracije i pustošenja - nevolje koje biju život, ali ga čine i ukorijenjenijim, ako ga ne uspiju iščupati. Ovdje se ne mogu oteti dojmu, barem s obzirom na moje afinitete, da je ovo poglavlje kao "biser" u nizu sveg drugog dragog kamenja pohranjenog u monografiji: čitamo o svojim ljudskim i plemenskim korijenima, rađanjima i odrastanju, seobama i povratcima, bolestima i ozdravljanjima, umiranjima, pokopima i grobljima, križevima i nepatvorenim ljudskim radostima. Ovdje je lako prepoznati, iako je to doista davno vrijeme, ali uvijek ostaje dio našeg sadašnjeg jada i nade.

U četvrtom poglavlju (102 stranice) pod naslovom "Ljudi i događaji" krije se i otkriva se mnoštvo malih i velikih ljudi: jednostavnih glagoljaša, župnika i kapelana, putopisaca davnih vremena, ustanaka potlačenih i begova bezobzirnih, raznoraznih zapisa, otmica, osuda, mučenja i proslava. Poglavlje završava velikom riječju koju izgovaraju ljudi svojom egzistencijom: "pogled pun nade" (str.392).

"Prosvjeta i školstvo" sadržaj su petog poglavlja (22 stranice) koje izriče ljepotu i istinu naše župe Grabovica, po čemu ona nalazi i svoj suvremeni značaj u današnjem svijetu pismenosti i važnosti znanja. Iznimno važno poglavlje monografije tumači nam da nije sve "prirođeno", nego da je čovjek biće koje stječe (ili gubi) znanje i mudrost te ih ugrađuje (i s njima gradi) u svoju osobnost čovjeka društva i vjere.  Autor pokazuje kako je važno imati znanje i koristiti ga za izgradnju objektivnog svijeta u kojemu izvor ponašanja neće biti "porivi", nego mudrost. Fra Robert polazi od školstva u tursko doba (str 399), preko njegovog mučnog oživotvorenja podizanjem škole najprije u Grabovici, a potom u Koritima i u Bukovoj Gori. Lijepo je vidjeti razrede i učitelje tog vremena, lijepo je naći i prepoznati sebe na priloženim fotografijama te posvijestiti si činjenicu da smo i mi sudionici jednog života koji će svoje plodove donositi desetljećima i bacati ih kao sjeme onima koji žele sačuvati i vrstu i identitet jednicatog duhovnog, mentalnog i kulturološkog podneblja. I ovo, kao i sva druga obrađena područja, upotpunjena su povijesno vrijednim i aktualnim fotografijama.

Koliko je ovaj povijesni uradak vjerodostojan i veličanstven, pokazuje nam navedeni sadržaj pod naslovom "Izvori i literatura", koji na 14 stranica donosi popis dokumenata, studija, članaka i razmišljanja koja zavrijeđuju mjesto u kategoriji "izvora" i vrijedne povijesne literature. Ovome valja dodati 5 stranica kazala mjesta i 8 stranica kazala osobnih imena s područja župe Grabovica ili su s njezinom poviješću povezani. Doista, ovakva obimnost "povijesnih izvora" i pomoćne građe jamči objektivnost te je najbolji pokazatelj ozbiljnog i stručnog pristupa autora u pisanju ove monografije te ne dopušta improvizacije ili insinuacije bilo koje vrste, a osobito ne one koje se nerijetko pojavljuju u djelima ideološke (misaone, političke, lokalne...) obojenosti. Slikovna pak dimenzija monografije u nama pobuđuje pravi osjećaj radosti, a prenoseći nas u još uvijek vidljivu prošlost govori nam o svojoj važnosti za naš identitet danas. Toliki krajolici, predmeti i dokumenti, osobe i događaji našli su vrsno mjesto u knjizi koja ih opisuje te im dopušta da nam i neposredno progovore. Valja ih ne samo vidjeti nego i čuti. Tehnička pak i znanstvena opremljenost knjige pravi je primjer kako vrijedna stvar zaslužuje i prikladnu odjeću. Ovaj tehnički dio valja pridati vjerojatno nakladniku "Naših Ognjišta" iz Tomislavgrada.

Dodatak ovoj monografiji, dragocjeni je elektronički govor o "obiteljskim stablima" prezimena u župi. To ovoj knjizi dodaje i jaki "okus" suvremene komunikacije. Uradak je to gospodina Josipa Ivančića kojeg će mlađi naraštaj (ne samo iz župe Grabovica) veoma koristiti. Tu će otkriti "genski" identitet i pripadnost te svoju neraskidivu povezanost jednih s drugima. Velikodušno ostvarenje u koje je uloženo mnogo stručnog i emotivnog stvaralaštva.

Vrijeme je za istaknuti osobito tri osobe koje su svaka na svoj način pridonijele nastanku ove monografije:

1. Prije svega autora monografije dr. fra Roberta Jolića. Naime, njegov znanstveni pisani opus, osjećaj za mjeru kritičkih osvrta, umijeće sklada u kompoziciji teksta, uporna crta znanstvene i moralne autentičnosti, najbolja mu je pohvala. Vještina njegovog izričaja pravi je odmor za čitatelja. Napominjem da je riječ o piscu značajnog povijesnog stvaralaštva, a referentni bibliografski podatci lako se mogu pročitati i u ovoj knjizi. Knjiga je, doista, prava "pomama" odnosno neodoljivi predmet naše radoznalosti.

2. Kao jezični lektor monografije don Ilija Drmić, sa svojim već citiranim djelom, na neki način ima ulogu povijesnog "izvora" te predstavlja određenu kritičku protutežu autorovim stavovima, barem u nekim interpretativnim točkama. Njegov jezikoslovni udio u monografiji "miriše" na lijepi hrvatski izričaj ponekad svojstven samo tom kraju.

3. Župnik don Blaž Ivanda: čovjek diskretne riječi, i još jače diskrecije držanja. Osoba temeljitog pristupa sa sposobnošću integralne izgradnje svega što je predmet njegove nadležnosti. Ovo se očituje i u pothvatima u koje je ušao netom je postao župnik u župi Grabovica: pristupio je obnovi objekta crkve, (kaže da mu još nedostaje instalacija grijanja u crkvi, pa vam tu potrebu iskreno preporučam), a nakon obnovljenje crkve daje se na podizanje nove župne kuće. Ipak, najveći trud ulaže u stvaranje duhovnog i vjerskog života, osobito na području liturgije (osniva pjevački zbor), pohađa obitelji, bolesnike, njeguje susrete s djecom i mladima putem vjeronaučnih i drugih susreta, itd. Uostalom, on je pokretač nastanka i trajni nositelj ostvarenja ove monografije: dao nam je vrstan primjer kako se u malim sredinama rade velike stvari...

Zaključujem, ljudi moji, svoj udio u predstavljanje ove monografije činjenicom da je riječ o respektabilnoj "gospođi" i "majci" svih onih koje je krštenjem rodila već od dana svojeg "krsnog" upisa u Matice "krštenih"Mostarke biskupije (1838.) do danas. Sada je ona već "starica", iako nema simptome svojstvene starosti: ona, naime, još uvijek rađa sinove i kćeri, braću i sestre svoga zaručnika Isusa iz Nazareta. Ona ih odgaja i životno prati. Iako dobrim dijelom napuštena i opustošena, ona nije zapuštena, dapače u mnogočemu djeluje elegantnije nego u svojoj ranoj mladosti. Istina je, da ona kao majka prati raspršenost djece svoje: čeka ih i nadživjeti će ona mnoge njihove odlaske i povratke. Njezina sudbina (majke) je da suzom ispraća odlazak i zagrljajem dočika dolazak. To upravu čini danas, ovdje s nama, u ovoj dvorani Franjevačkog samostana u Zagrebu, danas 11.svibnja 2019. godine. Istina, ovaj put ona je k nama došla, iako bi bio red da smo išli k njoj, ali svejedno ništa ne umanjuje njezinu ljubav prema djeci.  Ona nas ovdje grli, gleda, priča nam o svojoj (našoj) prošlosti u ovoj monografiji i kaže nam da uopće nije mrtva, nego da je  u punoj snazi nade da će jednog dana dočekati kako se k njoj slijevaju raspršena djeca sa sjevera i juga, istoka i zapada, dolaze po svim pristupnim putovima, k njoj u Grabovicu - župi Grabovica.

Hvala svima i za sve nas jedan aplauz podrške ljubavi i povezanosti s našom majkom, župom Grabovicom.

Toogle Left