Toogle Left
  • kapelica1.jpg
  • kapelica2.jpg
  • kapelica3.jpg
  • kapelica4.jpg
  • kapelica5.jpg
  • kapelica6.jpg
  • kapelica7.jpg
  • kapelica8.jpg
  • kapelica9.jpg
  • kapelica91.jpg
  • kapelica92.jpg
  • kapelica93.jpg
  • kapelica94.jpg
  • kapelica95.jpg

Priča o Grabovičkim hrastovima

Naša prekrasna Grabovica zaslužuje se zvati prekrasna zahvaljujući upravo prirodi i svim njezinim ljepotama koje ju okružuju. Priroda je uvijek bila važan faktor u ljudskom životu, u kojem god smislu mi to protumačili.  Ovdje ćemo se dotaknuti narodnih kazivanja, vjerovanja u legende nastale promatrajući baš prirodu. U ne tako davna vremena, ljudi kao da su bili povezaniji sa prirodom. Donosimo priču o hrastovima koji se nalaze na najstarijem groblju u Grabovici, Gromili iznad Eco sela.

Priča je to o dva krošnjata hrasta za koja se kaže da su blizanci, iako čudno zvuči. Deblo do debla, istih dimenzija, razdvojeni rastu ali iz istoga korijena, iz iste matične žile. Hrastovi se na ovome mjestu nalaze već od davnih vremena, imaju svoju povijest, predaju, legendu.

Legenda kaže da su ondašnji ljudi bili dosta povezani sa ova dva drveta, što emocionalno što iz razloga fizičke prirode. Ono što se uvijek prepričavalo, bila je priča o pokušajim siječe. Naime, tadašnji Partizani pokušaše posijeći hrastove iz sasvim normalne potrebe, bila je zima a nestalo drva za ogrijev. Legenda priča da se baš u trenutku sječe dogodio vremenski preokret, priroda se iznenada promijenila, povampirila, munje su sijevale, crvena kiša slična kapima krvi počela je padati a iz groblja kao da su se čuli silni jecaji mrtvih duša... i tada su prestali, nisu mogli ostvariti svoj cilj.  Čudna je bila ta prirodna reakcija. Je li ona doista bila prirodna? Možda su vile znale pravu istinu, a sila je postojala i postoji i dan danas.

Druga legenda koju možda češće čujemo, koja je onako ''simboličnija'' je o dvoje mladih zaljubljenih ljudi. Njima je ljubav bila zabranjena, obitelji su bile posvađane, no ipak takvi odnosi nisu mogli narušiti ljubav. Ljubav im je bila zabranjena bez obzira na situaciju, potajno su se viđali, dolazili su do njima dragoga mjesta, a to mjesto je baš ono gdje se nalaze hrastovi. Tamo bi dolazili svaku večer  i tako su odlučili o zajedničkoj budućnosti. Za sreću su uzeli dva žira i stavili ih u zemlju.  Ljubav je opstala i trajala je cijeli život a kao pravi primjer, na mjestu izrastoše dva današnja hrasta. Po uzoru na ovo dvoje mladih, mnogi su došli ispred njih te zamislili najljepše želje, one o zajedništvu i sreći prije svega. Hrastovi su osim ljubavi i zajedništva i  simboli vjernosti, kroz vjekove. ''Dragi moji, budite vijerni jedni drugima, kako crkveni zakon kaže, budite dobri jedni prema drugima, volite se i štitite ''...poručuju simboli vječnosti, ljubavi i zajedništva...

 

Ljubica Ivančić

 

 

 

 

Toogle Left