Žarka tama.
Radost.
Sneno lišće,
obzorja daljina.
Moja duša,
žedna zemlja.
Strme hridi,
otkucaji srca.
Koraci.
Cvjetovi
pružaju ruke,
mostovi
iskre u noći.
Dolazi.
Gluha za sate što slijede,
u kapima ozorne rose
dolazi
natopljena nebom.
Žubor srca,
sjaj iz daljina.
Plamti radost,
zasun teški pada.
Kormilo čvrsto,
svjetionik u noći.
Dolazi.
Razmiče granice
i natapa prostranstva duše.
Dolazi.
Prosipa se.
U ljubavi koja me brani,
u prisutnosti
koja me štiti bez granica.
K. Beljan