Na početku nove školske godine razgovarala sam s najmlađim učenicima

o tome zašto nam je potrebno ići u školu. Jedno je dijete prvoga razreda

odgovorilo: „Zato da učimo i da budemo dobri“. Ovaj me jednostavan dječji

odgovor potaknuo na razmišljanje. Otvorena srca i jednostavnim riječima dijete

je izreklo ono oko čega se danas vode brojne polemike kada se govori o

ciljevima i svrsi suvremene škole. Dijete je istaklo dvije temeljne komponente

nastavnog procesa, a to su odgoj – „da budemo dobri“ i obrazovanje – „da učimo“.

            Problem odgoja jedan je od najvažnijih i najtežih zadataka s kojima se u

školi svakodnevno suočavamo. Istodobno se u školama sve više potiskuje

odgojni aspekt na račun obrazovnog. Čini se da moderno društvo precjenjuje

nadmoć tehničkog znanja, čime želi nadomjestiti brojne probleme s kojima se

susreće suvremeni čovjek. U trci za materijalnim blagostanjem i podizanjem

životnog standarda zanemaruje se zadovoljenje duhovnih i moralnih ljudskih

potreba. Ovdje ne dovodim u pitanje potrebu „obrazovanja“, tj. čovjekove

pripreme za život u novom, tehnološkom svijetu, već želim naglasiti kako

moramo voditi računa da nam čisto tehničko znanje ne stvara kulturu bez

duhovnih temelja. Pozvani smo doprinijeti formaciji osobe, koja se neće pitati

samo i jedino za korisnost i isplativost i neće davati vrijednost samo materijalnim

dobrima. Valja nam odgajati ljude koji su nam povjereni, odgajati ih za životne

stavove i vrijednosti kao što su: etičnost, odgovornost, humanost, kreativnost,

upornost, dobra komunikacija, sposobnost kritičke prosudbe različitih ponuda

suvremenog svijeta, poštivanje i uvažavanje sebe i drugoga. Ove se sposobnosti

ne uče iz knjiga i ne postižu suhoparnim znanjem, nego se usvajaju strpljivim

odgojem i samoodgojem.

            Smisao, dakle, odgojno-obrazovnog djelovanja nije prvenstveno

gomilanje znanja već razvijanje stavova, vještina, sposobnosti i stvaralačkog

potencijala, koji će osobi omogućiti da bude sposobna preuzeti odgovornost za

vlastiti život. Na tom zahtjevnom putu neka naše nade, želje i napori budu

praćeni i vođeni Božjom milošću i ljubavlju. Neka nam je svima blagoslovljena

nova školska godina!

                                                                                                    K. Beljan