Na početku nove školske godine razgovarala sam s najmlađim učenicima
o tome zašto nam je potrebno ići u školu. Jedno je dijete prvoga razreda
odgovorilo: „Zato da učimo i da budemo dobri“. Ovaj me jednostavan dječji
odgovor potaknuo na razmišljanje. Otvorena srca i jednostavnim riječima dijete
je izreklo ono oko čega se danas vode brojne polemike kada se govori o
ciljevima i svrsi suvremene škole. Dijete je istaklo dvije temeljne komponente
nastavnog procesa, a to su odgoj – „da budemo dobri“ i obrazovanje – „da učimo“.
Problem odgoja jedan je od najvažnijih i najtežih zadataka s kojima se u
školi svakodnevno suočavamo. Istodobno se u školama sve više potiskuje
odgojni aspekt na račun obrazovnog. Čini se da moderno društvo precjenjuje
nadmoć tehničkog znanja, čime želi nadomjestiti brojne probleme s kojima se
susreće suvremeni čovjek. U trci za materijalnim blagostanjem i podizanjem
životnog standarda zanemaruje se zadovoljenje duhovnih i moralnih ljudskih
potreba. Ovdje ne dovodim u pitanje potrebu „obrazovanja“, tj. čovjekove
pripreme za život u novom, tehnološkom svijetu, već želim naglasiti kako
moramo voditi računa da nam čisto tehničko znanje ne stvara kulturu bez
duhovnih temelja. Pozvani smo doprinijeti formaciji osobe, koja se neće pitati
samo i jedino za korisnost i isplativost i neće davati vrijednost samo materijalnim
dobrima. Valja nam odgajati ljude koji su nam povjereni, odgajati ih za životne
stavove i vrijednosti kao što su: etičnost, odgovornost, humanost, kreativnost,
upornost, dobra komunikacija, sposobnost kritičke prosudbe različitih ponuda
suvremenog svijeta, poštivanje i uvažavanje sebe i drugoga. Ove se sposobnosti
ne uče iz knjiga i ne postižu suhoparnim znanjem, nego se usvajaju strpljivim
odgojem i samoodgojem.
Smisao, dakle, odgojno-obrazovnog djelovanja nije prvenstveno
gomilanje znanja već razvijanje stavova, vještina, sposobnosti i stvaralačkog
potencijala, koji će osobi omogućiti da bude sposobna preuzeti odgovornost za
vlastiti život. Na tom zahtjevnom putu neka naše nade, želje i napori budu
praćeni i vođeni Božjom milošću i ljubavlju. Neka nam je svima blagoslovljena
nova školska godina!
K. Beljan
