Povodom obilježavanja stote godišnjice smrti fra Anđela Ćurića iz Korita,
župa Grabovica, predavanje o njegovu životu i djelovanju održao je fra Marijan
Karaula u crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici.
Predavač je istaknuo kako je fra Anđeo Ćurić (krsnog imena Nikola)
rođen i kršten 18. prosinca 1839. Roditelji su mu Ilija i Matija rođ. Ljubičić.
Želeći postati fratar, mladi Nikola dolazi kod fra Lovre Karaule u Livno i
završava osnovno školovanje, a potom u Fojnici niže razredno i srednjoškolsko
obrazovanje. U Fojnici započinje godinu redovničkog novicijata, potom studij
teologije u Đakovu, gdje mu je 1862. biskup J. J. Strossmayer podijelio
sakrament sv. reda.
Pastoralno, kao kapelan djeluje najprije u Ljubunčiću kod Livna pa u
Ivanjskoj kod Banje Luke. Potom fra Anđeo šest godina obnaša službe učitelja
i odgajatelja redovničkih pripravnika u bosanskoj franjevačkoj provinciji. 1873.
imenovan je prvi put za goričkog gvardijana i livanjskog župnika, kada kao
gvardijan uspješno poduzima zahtjevne radove na dograđivanju i dorađivanju
samostana. 1879. imenovan je za župnika u Vidošima te je njegovim zalaganjem
podignuta u Podhumu filijalna crkvica. Od 1889. do 1892. djeluje drugi put kao
gvardijan na Gorici , kad pokušava pokrenuti kulturno-umjetnički život u Livnu.
Pet je godina župnik u Čukliću, gdje je uz pastoralni rad angažiran i u
građevinskim poslovima te u poučavanju djece osnovama pismenosti. 1897.
izabran je za provincijala Bosne Srebrne. Tada je reforma reda zaprijetila
propašću bosanskoj franjevačkoj provinciji, ali je baš fra Anđeo, svojom
energijom i razboritošću zapriječio propast provincije. Doprinio je također
gradnji goleme zgrade gimnazije i sjemeništa u Visokom. 1900. prenosi sjedište
livanjske župe sa Gorice na sadašnje mjesto. Tri godine bio je definitor Bosne
Srebrne, a 1902. imenovan je generalnim definitorom franjevačkog reda u Rimu,
ali se zbog zdravstvenih razloga zahvalio na službi. 1905./6. bio je prodirektor
bogoslovije u Livnu. Punih 25 godina pisao je i samostansku kroniku. 1909.
premješten je fra Anđeo na Goricu i umirovljen, a umro je 14. prosinca 1917.
Za sve što je učinio fra Anđela je austrijska carska vlada čak tri puta
nagradila carskim odličjem: 1879. – zlatnim križem s krunom, 1892. – ordenom
viteškog reda Franje Josipa I. te 1901.–odličjem reda željezne krune III. razreda.
Iz svega navedenog vidimo da je fra Anđeo Ćurić iz Korita zaslužio da ga
se sjetimo i nakon stotinu godina od njegove smrti. I ne samo da se sjetimo
jednom nego i češće, podižući mu nekakvo skromno obilježje ili objavljujući
njegovu biografiju.