Povodom obilježavanja stote godišnjice smrti fra Anđela Ćurića iz Korita,

župa Grabovica, predavanje o njegovu životu i djelovanju održao je fra Marijan

Karaula u crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici.

            Predavač je istaknuo kako je fra Anđeo Ćurić (krsnog imena Nikola)

rođen i kršten 18. prosinca 1839. Roditelji su mu Ilija i Matija rođ. Ljubičić.

Želeći postati fratar, mladi Nikola dolazi kod fra Lovre Karaule u Livno i

završava osnovno školovanje, a potom u Fojnici niže razredno i srednjoškolsko

obrazovanje. U Fojnici započinje godinu redovničkog novicijata, potom studij

teologije u Đakovu, gdje mu je 1862. biskup J. J. Strossmayer podijelio

sakrament sv. reda.

            Pastoralno, kao kapelan djeluje najprije u Ljubunčiću kod Livna pa u

Ivanjskoj kod Banje Luke. Potom fra Anđeo šest godina obnaša službe učitelja

i odgajatelja redovničkih pripravnika u bosanskoj franjevačkoj provinciji. 1873.

imenovan je prvi put za goričkog gvardijana i livanjskog župnika, kada kao

gvardijan uspješno poduzima zahtjevne radove na dograđivanju i dorađivanju

samostana. 1879. imenovan je za župnika u Vidošima te je njegovim zalaganjem

podignuta u Podhumu filijalna crkvica. Od 1889. do 1892. djeluje drugi put kao

gvardijan na Gorici , kad pokušava pokrenuti kulturno-umjetnički život u Livnu.

Pet je godina župnik u Čukliću, gdje je uz pastoralni rad angažiran i u

građevinskim poslovima te u poučavanju djece osnovama pismenosti. 1897.

izabran je za provincijala Bosne Srebrne. Tada je reforma reda zaprijetila

propašću bosanskoj franjevačkoj provinciji, ali je baš fra Anđeo, svojom

energijom i razboritošću zapriječio propast provincije. Doprinio je također

gradnji goleme zgrade gimnazije i sjemeništa u Visokom. 1900. prenosi sjedište

livanjske župe sa Gorice na sadašnje mjesto. Tri godine bio je definitor Bosne

Srebrne, a 1902. imenovan je generalnim definitorom franjevačkog reda u Rimu,

ali se zbog zdravstvenih razloga zahvalio na službi. 1905./6. bio je prodirektor

bogoslovije u Livnu. Punih 25 godina pisao je i samostansku kroniku. 1909.

premješten je fra Anđeo na Goricu i umirovljen, a umro je 14. prosinca 1917.

            Za sve što je učinio fra Anđela je austrijska carska vlada čak tri puta

nagradila carskim odličjem: 1879. – zlatnim križem s krunom, 1892. – ordenom

viteškog reda Franje Josipa I. te 1901.–odličjem reda željezne krune III. razreda.

            Iz svega navedenog vidimo da je fra Anđeo Ćurić iz Korita zaslužio da ga

se sjetimo i nakon stotinu godina od njegove smrti. I ne samo da se sjetimo

jednom nego i češće, podižući mu nekakvo skromno obilježje ili objavljujući

njegovu biografiju.